Razmišljanje uz zadnju Poruka, 25. prosinca 2004


NOSIM VAM MOG SINA ISUSA

"Draga djeco! S velikom radošcu i danas vam nosim mog Sina Isusa u narucju koji vas blagoslivlja i poziva na mir. Molite djecice i budite hrabri svjedoci radosne vijesti u svakoj situaciji. Samo tako Bog ce vas blagosloviti i dati vam sve što od Njega u vjeri tražite. Ja sam s vama sve dok mi Svevišnji dopusti. Zagovaram za svakoga od vas s velikom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. prosinca 2004


Marija je radosna jer nam dolazi iz radosti, iz slave, iz domovine na nebesima do koje nama treba još ici. Zato se i ukazuje jer želi da i mi dodemo i budemo tamo gdje je ona. Njezina majcinska želja da dodemo tamo gdje je ona velika je kao i radost koju nosi u srcu. Kao prvog dana ukazanja 24. lipnja 1981. tako i danas u narucju nosi svog sina i našeg Spasitelja Isusa. U rukama i u srcu nosi Boga kojega nam daruje i kojemu nas vodi. Majka Marija želi da i mi danas možemo cuti i poslušati andelove rijeci kao i pastiri: «Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!» (Lk 2, 10 – 11). Rodio se Spasitelj svijeta za tebe i mene, za svakog covjeka.

Rodio se Bog kako bi svakom koji ga primi dao moc postati dijete Božje (usp Iv 1, 12).

Isus je jedinstvena osoba ljudske povijesti, ljudskog roda. Samo zato što je on postojao, zato što je on živio nemamo pravo ocajavati pa ne znam kakav križ, bolest i patnja nas zadesili u životu.

«Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorodenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjecni» (Iv 3, 16). Bog je dao svog sina Isusa da spasi tebe i mene. Bog je tako ljubio covjeka da je poželio i sam postati covjekom i uzeti na sebe njegov život, njegove boli i samu smrt kako bi je razorio.

Mi slavimo Božic, Isusov rodendan. Dan je to radosti i blagoslova za ovu zemlju, za cijelo covjecanstvo. Od njegova dolaska više ništa nije isto u ljudskoj povijesti.

«Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja» (Iz 9, 1). I mi možemo izici iz svojih tmina, bolesti i straha jer je Bog došao u našu tamu, u naše grijehe i bolesti da sve to u nama razori.

Isusovo rodenje nije bilo ni ugodno, ni idilicno. Rodio se u štali medu životinjama, «jer za njih nije bilo mjesta u svratištu» (Lk 2, 7). Štala je ono podrucje u nama u kojemu stanuju životinje. To podrucje bismo najradije skrili od sebe i od ljudi. Stidimo ga se jer ono nije cisto niti miriše ugodno. I danas se želi roditi u štali našeg srca u kojoj nece sve biti mirisno niti uredno. Ali Isus želi doci u naša srca, u našu nutrinu da sve obasja svojim blagoslovom, samim sobom.

Tog i takvog Boga Majka Marija nam i danas donosi i daruje. S Isusom se i mi možemo povezati, jer je on u nama. U nama je mogucnost da postanemo po vjeri u njega i sami svemocni jer je on Svemocni i Svevišnji. Tada cemo moci biti hrabri svjedoci Božje prisutnosti i svemoci na ovoj zemlji, u našim situacijama i okolnostima u kojima živimo.

Majka je s nama a s njom smo sigurni. Pod njezinom smo zaštitom i zagovorom. Ucinimo i mi sa svoje strane sve kako bismo bili iz dana u dan sve bliži Isusovu i Marijinu srcu. Dopustimo joj da nas uzme za ruku i vodi do mira kojega Bog daruje.


Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.12.2004



BackHomeOverviewInfo
Last Modified 12/31/2004