Razmišljanje uz zadnju listopada, 25. sijecnja 2003

MOLITE ZA MIR

"Draga djeco! Ovom porukom iznova vas pozivam da molite za mir. Posebno sada kad je mir u krizi, vi budite oni koji mole i svjedoce mir. Budite, djecice, mir u ovom nemirnom svijetu. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. sijecnja 2003.

---

Blažena Djevica Marija iznova poziva svoju djecu, sve one koji je žele cuti i odazvati se majcinskom glasu, glasu mira. Poziv je upucen u ljubavi i slobodi prihvacanja. U majcinskom Gospinom glasu nema zastrašivanja, prijetnje, pesimizma, straha ni panike. Glas njezinih rijeci dolazi iz srca smirenog u Bogu. Ona dobro vidi stanje svijeta ali zbog tog stanja ne ocajava. Vidi dobro i krizu svijeta, covjeka, obitelji, mladih i starih. Ali ona isto tako dobro vidi i mogucnosti tog istog covjeka da dode do mira i da svjedoci mir koji nam daruje i na koji nas poziva. Majka Marija bi nas htjela voditi iskustvu smirenog srca do kojeg se dolazi u predanju Bogu bez naprezanja i napetosti. O tome nam govori psalmist: «Gospodine, ne gordi se moje srce niti se oci uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za cudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojence na grudima majke, kao dojence duša je moja u meni. U Gospodina se, Izraele, uzdaj od sada dovijeka» (Ps 131).

Potrebno nam je razvijati i vježbati se u povjerenju u Svemogucega koji nam to iskustvo želi darovati. Takvo iskustvo povjerenja i smirenosti jest blago od kojega se živi i koje se onda daruje drugima. Vjerujem da smo svi imali iskustvo susreta s agresivnom osobom ali i s osobom koja je smirena srca. Od agresivnih bježimo, sklanjamo se jer ugrožavaju naš mir i unose nemir. Medutim, susret s osobom smirenog srca, osobom koja ne vrijeda, ne klevece, ne napada, ne mrzi oplemenjuje nas same. Osjetimo da smo iz tog susreta i mi primili od tog mira druge osobe. Najcešci uzrok nemira i napetosti jest nepovjerenje koje rada osjecajem ugroženosti. Kako rece Ladislaus Boros: «Pravo kršcanstvo znalo je za snagu blagosti, za sveti karakter i snagu predanja. Gdje se svjedoci krvlju tresu u boli a ipak ustraju, a da se ne bune ni protiv koga, niti da svoje trpljenje iskvare u mržnji i želji za osvetom ili taštini, tu u svijet stupa neka nova snaga. Velika je sreca susresti uistinu blagu osobu. Ona može opecatiti cijeli život.»

To su plodovi vjere, povjerenja i Duha Božjega koje on u nama izvodi. Vjera daruje našem životu opuštenost i mir. Vjerovati nekome znaci biti u mogucnosti poznavati tu osobu. Ako nekome ne vjerujem ne mogu ga upoznati jer sam prema njemu zatvoren. Tako je i u odnosu prema Bogu. Ako ne vjerujem Isusu što mi govori u Evandelju nikada necu moci iskusiti ono što mi on obecaje po svojoj rijeci.

Gospine rijeci poruke, kao i evandelje, mogu izgledati daleke, idealne i nemoguce za ostvariti u životu. Ova Gospina poruka me podsjeca na Isusove rijeci: «Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski». Na prvi pogled gotovo nemoguc zahtjev. Evandelje uistinu od covjeka zahtjeva nemoguce ljudskim snagama. Ova nemogucnost evandelja bi nas htjela dovesti do toga da se ne oslanjamo na sebe nego na Boga. I tek tada cemo imati mir. Ako pokušamo te zahtjeve ostvariti svojim snagama bit cemo poraženi i frustrirani. Žene u Africi po obicaju nose teret na glavi i ako ga ispravno drže u ravnoteži može s njim kilometrima koracati. Ako to ne cini, jedva ce ici nekoliko metara a da ne ozlijedi leda. Potrebno nam je na ispravan nacin shvatiti i evandelje koje ne podnosi teret. Kao što kaže sv. Ivan: «Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove cuvati. A zapovijedi njegove nisu teške» (1 Iv 5, 3). Oslonimo se na Boga. Neka nam On postane važniji od nas samih. Dopustimo mu da On ima inicijativu u našem životu, jer je važnije što on cini u nama nego što mi cinimo. Dopustimo mu da nas Njegova ljubav dotakne kako bi njegov mir mogao doci u naše živote, rijeci, susrete i djela.

Fra Ljubo Kurtovic
Madugorje 26. 01. 2003