Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. sijecnja 2004


UPOZNATI BOŽJU LJUBAV

"Draga djeco! I danas vas pozivam da molite. Molite, djecice, na poseban nacin za sve one koji nisu upoznali Božju ljubav. Molite da se njihova srca otvore i približe mom srcu i srcu mog Sina Isusa, da ih mognemo preobraziti u ljude mira i ljubavi. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. sijecnja 2004.


Naša nebeska Majka, Kraljica Mira upucuje svoju majcinsku rijec svima nama, neumorno, strpljivo i s ljubavlju koja je zahtjevna. Ljubav Majke Marije nas ne ostavlja pasivnima vec nas želi pokrenuti da ucinimo nešto lijepo i dobro za Boga u bližnjemu. Možemo biti pokrenuti ako smo dopustili Bogu da nas dotakne i pokrene. Samo onaj tko je susreo i doživio koliko ga Bog ljubi moci ce i drugima darivati što je sam primio. Ne možemo dati ono što nemamo, a ne možemo imati ako ne tražimo od Boga koji daje ne malo nego u izobilju.

Nitko ne može reci: «Ljubim Boga toliko da ne mogu više». Uvijek možemo više i snažnije.

Majka Marija želi da shvatimo koliko nas Bog ljubi. Božja ljubav je tako nježna da nam se nikad ne namece. Bog nikad ne smucuje dušu, nego je radije privlaci i ispunja svojom ljubavlju. A Bog ne može ispuniti ono što je vec necim ispunjeno. Potrebno se isprazniti da bi nas On mogao ispuniti. Isus nas uci: «Blago cistima srcem, oni ce Boga gledati» (Mt 5, 8). Samo cisto srce vidi Boga i u bližnjemu prepoznaje nekoga za koga sam i ja odgovoran. Svi smo odgovorni jedni za druge i povezani smo jedni s drugima nevidljivim duhovnim nitima. Svi oko sebe zracimo bilo dobro ili zlo. Dobro drugoga jest i moje dobro.

Bog i danas preko Marije treba naše ruke, naš glas, naše noge kako bi po nama ljubio ovaj svijet. Bog od nas ne ocekuje velika i senzacionalna djela vec traži da u sve što cinimo unesemo ljubav. Božju ljubav ne možemo i ne smijemo zadržati za sebe. Cilj naših nastojanja, molitava i djela nije u tome da se mi sami približimo Bogu i ostanemo kod Njega nego da sve ljude, one koje nam je On stavio na put nastojim privuci Njemu. Odnosno da ih On preko nas privuce sebi i obdari zdravljem, mirom, slobodom.

Kako rece blažena Majka Terezija: «Prava ljubav uvijek donosi trpljenje. Ona je uvijek patnja.» Bol i patnja uvijek idu zajedno. To je i Krist pokazao. Ljubio nas je i u boli. Ljubio nas je ne zato što mu je to bilo ugodno. Išao je do smrti na križu. Isus nas uci govoreci nam: «Vece ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako cinite što vam zapovijedam» (Iv 15, 13 – 14).

Danas svijet gladuje za ljubavlju, ne za stvarima, niti za novcem. Stvoreni smo za ljubav. Ako ljubavi nemamo onda cemo tu prazninu nastojati ispuniti stvarima i prividnim užicima, ali svoje srce i dušu ne možemo prevariti jer ono traži izvor iz kojeg je stvoreno. Najveca glad covjekova jest da ljubi i da bude ljubljen. Postajemo bolesni jer ne ljubimo niti doživljavamo da nas Bog ljubi. Zato nas Majka Marija i u ovoj poruci poziva: «Molite». A molitva nije psihološka potreba nego je to zahtjev ljubavi prema Bogu. Ljubav je molitva. Ako ne molimo necemo moci ljubiti, a ako ne budemo ljubili necemo imati snage umirati sebi i svojoj sebicnosti koja ranjava i nas i druge oko nas.

Nemojmo se umoriti ici putem kojim nas Majka zove i na kojem je i ona s nama da nas vodi izvoru života – Bogu.


Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 1. 2004



BackHomeOverviewInfo
Last Modified 02/01/2004