Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. veljace 2002

MOLITVA JE POTREBA

„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas da postanete Isusovi prijatelji. Molite za mir u vašim srcima i radite na osobnom obracenju. Djecice, samo tako cete moci postati svjedoci mira i Isusove ljubavi u svijetu. Otvorite se molitvi da vam molitva bude potreba. Obracajte se, djecice, i radite da što više duša upozna Isusa i njegovu ljubav. Ja sam vam blizu i sve vas blagoslivljem. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.” Poruka, 25. veljace 2002

---

Vrijeme korizme u kojem se nalazimo je milosno vrijeme, upozorava nas Blažena Djevica Marija u svojoj poruci. Vrijeme milosti je zapocelo dolaskom Isusa Krista. Gospa nam u mnogo prethodnih poruka želi skrenuti pozornost na tu stvarnost u nama i oko nas. Njezina nazocnost ovdje jest milost i dar za onog koji je prihvati kao majku svoga života i majku svoga mira. Svaka njezina rijec i poruka jest poziv majcinskog srca upuceno ljudskom srcu.

I ovom porukom Majka Marija želi da postanemo Isusovi prijatelji, ne biti više stranac s njim nego prijateljevati i upoznavati ga iz dana u dan. I jedni s drugima možemo postajati istinski prijatelji tek kad prijateljujemo s Isusom. Možemo se zvati vjernici i kršcani, možemo pohadati nedjeljnu svetu misu, ispovijedati se redovito, možemo koliko toliko izvana živjeti svoju vjeru a ne poznavati Isusa i ne prijateljevati s Njim. Ne možemo nikada reci da dovoljno poznajemo Isusa. Njega možemo samo tražiti i naci jer je on prvi pošao u potragu za nama. Kako rece sveti Ivan apostol: «U ovome je ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svojega kao žrtvu pomirnicu za grijehe naše» (1 Iv 4, 10).

Prelijepo iskustvo Božje ljubavi i blizine, koje je majka Monika izmolila za svoga sina, donosi nam sveti Augustin u Ispovijestima:

«Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio. I eto bio si unutra a ja vani. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s Tobom. Zvao si i vikao, i razbio moju gluhocu. Munjom si zabljesnuo, obasjao i raspršio moju sljepocu. Miris si prosuo, i udahnuh ga, i sad za Tobom ceznem. Okusih, i gladujem i žedam. Taknuo si me i usplamtjeh za mirom Tvojim. Kad prirastem k Tebi svim svojim bicem nigdje više nece biti za mene ni boli ni muke, i živ ce biti život moj, sav pun Tebe. Evo rana svojih ne krijem. Ti si lijecnik, ja bolesnik. Ti si milosrdan, a ja jadan. I sva je moja nada samo u velikom milosrdu Tvome, Gospodine Bože moj.» Ovakva nam iskustva Božje blizine trebaju a takvim iskustvima, blizini i prijateljstvu nas Gospa želi voditi.

Za obracenje je potrebno raditi. Ali obracenje je tako veliko da ono ne leži samo u covjekovoj snazi. Obracenje nadilazi covjeka. Zlo je jace od covjeka i želi ga paralizirati. Zato trebamo Boga. Samo nas Isus Krist može izvuci iz grijeha, lijenosti, sebicnosti, laži i zla. Ali i od nas se ocekuje da ucinimo odlucni korak. Sami sebe ne možemo promijeniti ni obratiti ali možemo Bogu reci «da». Uciniti zaokret u svome životu, uzeti Isusove rijeci kao božanske a ne ljudske. To su rijeci koje su sposobne ozdraviti, spasiti i obratiti covjeka. Samo tako cemo moci reci sa svetim Pavlom: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A ukoliko živim sada u ovom svijetu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za me predao» (Gal 2, 20).

Hvala ti Majko Marijo što nam daruješ sredstvo koje nas može dovesti do Isusa. Neka po tvom zagovoru naša srca sve više otkrivaju molitvu kao potrebu. Neka bude sve više onih koji ce iz ljubavi prema Bogu i samima sebi otkriti molitvu ne kao nešto što se mora nego nešto što se smije ciniti.

Medugorje, 26.02.2002.
Fra Ljubo Kurtovic, OFM