Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. veljace 2004

BUDITE ONI KOJI PRIVLACE DUŠE BOGU

"Draga djeco! I danas, kao nikad do sada, vas pozivam da otvorite vaša srca mojim porukama. Djecice, budite oni koji privlace duše Bogu a ne koji ih udaljuju. Ja sam s vama i sve vas ljubim posebnom ljubavlju. Ovo je vrijeme pokore i obracenja. Iz dna svog srca vas pozivam budite moji svim srcem i onda cete vidjeti da je vaš Bog velik jer ce vam dati obilje blagoslova i mira. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. veljace 2004

---

Na pocetku ovog korizmenog vremena koje smo zapoceli poziva nas i moli naša nebeska majka Marija: «Otvorite vaša srca mojim porukama», mojim rijecima, mome srcu. Djevica Marija kao Majka ne može prestati pozivati, ne može prestati ljubiti svoju djecu. Iz naše nutrine treba se roditi želja za susretom s Bogom i njegovom ljubavlju. Na nama ostaje zadaca jace željeti taj susret koji ce se dogoditi ako ozbiljno želimo jer Bog ozbiljno uzima naše želje i molitve. Bez te želje našega srca uzaludni su svi majcinski vapaji i pozivi. A Majka ne može drugacije nego pozivati, upucivati i savjetovati ono što je najbolje za njezinu djecu.

U jednoj do svojih poruka ce nam reci: «Vi, draga djeco, ne možete sami zato sam ja tu da vam pomognem» (Poruka 4. 12 1986). Sami ne možemo, sami ne znamo otvoriti srce, niti znamo zašto se ono zatvorilo. Ona je Bogu otvorila i predala svoje srce zato najbolje zna koja su to sredstva koja nam mogu pomoci. On nas najbolje može pouciti jer je i sama prošla našim putevima kojima mi još hodamo. Dolazi nam jer želi da i mi budemo gdje je ona.

Isus preko Marije i danas kuca na vrata našega srca: «Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unici cu k njemu i vecerati s njim i on sa mnom» (Otk 3, 20).

Potrebno je osluškivati Božji glas i moliti zajedno sa svetim Augustinom koji je molio da cuje Gospodinovo kucanje na vratima svoga srca. Potrebno je posebno u ovo milosno vrijeme korizme osluškivati Božji glas koji nam govori preko svoje rijeci u Svetom pismu, preko drugih ljudi, raznih dogadaja i situacija našega života, preko malih jednostavnih stvari koje nam se dogadaju svakodnevno. Važno je otvoriti oci našega srca i duha, moliti Gospodina da ih on otvori. Zato je potrebno odluciti u ovom vremenu citati Sveto pismo, cešce pohadati svetu, uciniti neku konkretnu odluku, prerezati konopce vezanosti uz zlo, mržnju, lijenost, mrmljanje i svako drugo zlo.

Bog nas po Mariji poziva i vodi u post, odricanje, bratsku ljubav, molitvu kako bi u nama slomio svako oslanjanje na ljudske sile i vezao nas citave uza se. Dokle god nama vladaju neki porok, grijeh, požuda, lijenost, vezanost, nedostojanstvenost, to je znak da još nismo slobodni nego pod vlašcu grijeha.

Pokora znaci uvijek neko odricanje. A odricanje znaci ne uzeti uvijek ono što nam se svida, napustiti što nam nanosi zlo, ne vrijedati drugoga, ne dopustiti da svaka željica našega tijela mora biti ispunjena, ne gledati sebi priuštiti svaku ugodnost. Odreci se znaci postati slobodan. Crkveni oci nas uce: «Radi ono što je suprotno tvojoj pokvarenoj ljudskoj naravi», kako bi onda Bog mogao u nama ciniti svoja djela mira, ljubavi i slobode.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.2.2004