"Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas iznova na molitvu i odricanje. Neka vaš dan bude isprepleten malim žarkim molitvama za sve one koji nisu upoznali Božju ljubav. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. veljace 2008.

Kroz ovih skoro 27 godina Gospinih ukazanja svjedoci smo kako se ona kao prava majka brine o nama, svojoj djeci. Svatko joj je važan i nikoga ne iskljucuje iz svoga plana. Želi nas sve dovesti svome sinu Isusu Kristu.

U vecerašnjoj poruci Gospa nas upozorava na ozbiljnost korizmenog vremena u kojem se nalazimo. U ovoj Korizmi Bog nam daje još jednu priliku da se popravimo, da se pocnemo mijenjati. Trebamo biti konkretni, jer molitva je susret živog i konkretnog covjeka sa živim i konkretnim Bogom. Od nas se traži osobni popravak na svim podrucjima. Gospa nam daje i sredstva koja ce nam pomoci u našoj borbi, a to su: molitva i odricanje.

Isus je naš prvi ucitelj molitve. Kad ga ucenici pitaju da ih nauci moliti on ih uci moliti Oce naš. To je molitva koja ne smije biti samo izgovaranje ili ponavljanje rijeci, nego istinsko obracanje Ocu da dode njegovo kraljevstvo. U Ocu imamo sve. Važno je samo osluškivati što nam Bog govori u molitvi, a sve drugo ce nam se nadodati. Trebamo biti ustrajni u molitvi, ali i otvoreni Duhu Božjem koji ce nam dati snagu onda kad ne bude sve išlo kako smo mi zamislili.

Uz Isusa Gospa je naša prva uciteljica molitve. Neki se pitaju zašto Gospa cesto spominje molitvu i poziva nas da se molimo. To se pitaju uglavnom oni koji ne mole, koji od svega žele napraviti senzaciju pa i od molitve. To su oni koje još nije zahvatio duh Evandelja. Oni se još uvijek hrane svjetskom duhovnošcu. Gospa nas poziva na molitvu jer je i sama molila i poznaje važnost molitve bolje nego mi. Molila je u svim važnim trenucima svoga života: prije utjelovljenja svoga Sina Isusa Krista, kod navještenja Kristova zaceca, na dan Pedesetnice kad je rodena Crkva, Tijela Kristovo. Ona, sva puna milosti na Božju ponudu s neba odgovara cijelim svojim bicem: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeci» (Lk 1,38). Zato ona stoji pred nama kao primjer duboke vjere i molitve.

Drugo važno sredstvo rasta u duhovnom životu je odricanje. I to odricanje ne radi odricanja, nego odricanje radi toga da se u nama otvore prostori gdje može djelovati Bog. Svako odricanje je znak duhovnog rasta. Treba se odreci najprije onoga što nam je na prvom mjestu a nije Bog.To mogu biti ljudi, slava, moc, novac, ljudski obziri, mi sami ili nešto drugo. Na prvo mjesto treba staviti Boga. Tek tada sve ono cega smo se odrekli zadobiva svoj pravi smisao.

U ovom milosnom vremenu smo pozvani svaki dan rasti i to tako da svojim molitvama posredujemo za one koji još nisu upoznali Božju ljubav. Pozvani smo moliti za odbacene, osamljene, nesretne, abortirane, za duše u cistilištu, za sve one koji su potrebni molitve. Neka nam u našem plemenitom nastojanju pomogne i blagoslovi nas Blažena Djevica Marija Kraljica mira.

Fra Danko Perutina
Medugorje 26.2.2008