Razmišljanje uz zadnju listopada, 25. ožujka 2003

NE GUBITE NADU

"Draga djeco! I danas vas pozivam da molite za mir. Molite srcem, djecice, i ne gubite nadu jer Bog ljubi svoja stvorenja. On vas želi spasiti, jedno po jedno, preko mojih dolazaka ovdje. Pozivam vas na put svetosti. Molite, a u molitvi ste otvoreni Božjoj volji, i tako u svemu što cinite ostvarujete Božji plan u vama i preko vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. ožujka 2003.

---

Blažena Djevica Marija i u ovoj poruci nam govori: «Molite srcem i ne gubite nadu.» Dogodi se da covjek izgubi nadu, da osjeti kao da Bog ne cuje, kao da se povukao od ovoga svijeta i svojih stvorenja. Ali zar Bog može zaboraviti ono što je stvorio.

U Gospinim rijecima ove poruke osjecamo nerazorivu nadu unatoc svim prijetnjama rata, katastrofa i crnih prognoza kojih su prepuni novinski izvještaji. Marija nam govori da smo i mi odgovorni za mir. Mir ne dolazi bez našeg angažiranja. Sigurno je da se covjek lakše sjeti Boga kad ga zadesi kakva nevolja ili nesreca. Ratna prijetnja i ugroženost života covjeka probude iz duhovnog sna, te se sjeti da postoji netko tko je apsolutan, svemocan koji nije ugrožen kao što smo mi ugroženi. Zato nam je potrebno iznova pronaci temelje i izvor svoga života, stijenu na kojoj cemo graditi i osloniti svoj život i ovaj svijet.

U papinom apostoloskom pismu «Ulaskom u novo tisucljece» osjecamo takoder nadu unatoc svemu što ne pobuduje nadu u bolju buducnost.

Naš Bog u Isusu Kristu kao i Marija živjeli su na ovoj zemlji i imali su naše tijelo koje i mi imamo, prošli su našim putevima života. Nisu bili poštedeni ni oslobodeni od patnji, križa i životnih žalosti i radosti. Možemo se i mi prepustiti ocaju ili prionuti uz vjeru. Ili obeshrabrenje ili vjera. Nasloniti se na Boga, Božju rijec bez ikakva oslonca, kao sveti Petar kad je skocio u vodu oslonjen na Isusovu rijec «Dodi» (usp. Mt 14, 29). Povjerovao je Isusu. Vjera i nada su jako bliske, gotovo identicne.

Tako piše Péguy: «Ne cudi me, kaže Bog, što u mene vjeruju. Dosta je da promotre moja stvorenja i povjerovat ce. Ljubav, ni ona me ne zadivljuje, jer za njih je dobitak ljube li jedni druge, time sebi koriste. Ali nada, nada me zadivljuje.»

Veliki sveci nisu bili napastovani izravno protiv vjere ili protiv ljubavi. I sam Isus u Getsemaniju bio je napastovan protiv nade. Terezija iz Lisiea bila je na smrtnoj postelji jednako napastovana protiv nade, kad joj je davao rekao: «Draga moja, zar doista misliš da postoji nešto poslije smrti?» I župnik Arški, koji je nekoliko puta skupio svoju prtljagu da pobjegne iz Arsa, nije to cinio zato što je gubio vjeru ili ljubav, vec zato što nije vidio nikakve nade.

Postoji jedno sredstvo kojim nadu ucimo a to je ono što je i sam Isus upotrebljavao kad je bio napastovan protiv nade ili izazvan da skrene od cesto onako tvrde Oceve volje: probdio bi noc u molitvi. Izvor nade je molitva a molitva zahtjeva budnost. Da bismo se vježbali u nadi potrebno nam je usvajati onu trajnu raspoloživost koju je Marija izrekla svojim Da – Božjoj volji. Preko njezinog da Bog je ucinio silna djela. Jedan Da ljudskog srca otvara vrata Bogu kroz koja može uci u ovaj svijet i spašavati ga. Marija i danas izgovara taj da preko svojih dolazaka ovdje pozivajuci nas na put svetosti.

Naš sveti otac papa nas poziva na put svetosti. Tako nam papa govori u svom pismu «Nuovo millennio ineunte»: «Besmisleno bi bilo zadovoljiti se životnom prosjecnošcu živeci pod znakom minimalisticke etike i površne religioznosti.» Isus u svom govoru na gori kaže: «Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski» (Mt 5, 48). Kao da nam želi reci: Budite sretni kao što je sretan vaš Otac nebeski. Cujmo u rijecima Majke Marije odjek Isusovih rijeci i dopustimo joj da nas vodi k Njemu.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 3. 2003