Razmišljanje uz zadnju Poruka, 25. ožujka 2005


GOSPA NAS POZIVA NA LJUBAV

"Draga djeco! Danas vas pozivam na ljubav. Djecice, ljubite se Božjom ljubavlju. U svakom trenutku, u radosti i u tuzi nek ljubav prevlada, i tako ce ljubav zavladati u vašim srcima. Uskrsli Isus bit ce s vama a vi njegovi svjedoci. Ja cu se radovati s vama i štititi vas svojim majcinskim plaštem. Posebno djecice gledat cu vaše svakodnevno obracenje s ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. ožujka 2005


Gospa, naša majka, srca puna ljubavi, zapocinje svoju poruku pozivom: "Draga djeco, pozivam vas na ljubav." To je najpotrebnije i najvažnije što nam Majka ima poruciti danas. U ovom svijetu otudenom, u svijetu u kojem se ljudi sve više zatvaraju u sebe. Nitko nema vremena za drugoga. Svakomu je dosta njegove muke. U ovom svijetu koji je obilježen individualnošcu i egoizmom Marija nas poziva na ljubav. Ona dobro zna i svatko od nas doživljava kako je život bez ljubavi prazan, ocajan i besmislen. Biti ljubljen i sposoban za ljubav, znaci pronaci smisao i radost za život. Tko se osjeca ljubljen, život mu je ispunjen smislom. A tko ljubi, ostvaruje potpuno svoj život. Duboki doživljaj spoznaje da smo ljubljeni i da ljubimo povezan je sa svime što doživljavamo i kako nešto doživljavamo. Današnji covjek cesto je umoran i to ne samo tjelesno, nego je umoran od života. Taj umor u dubokoj je svezi s nedostatkom ljubavi prema drugima i sigurnosti koja dolazi od ljubavi drugih prema nama. Covjek je bolestan jer ne ljubi i jer ne doživljava ni da ga Bog ljubi. A onoga koji ljubi i zna da je ljubljen ne mogu ugroziti ni zdravlje ni bolest. Ljude koji se osjecaju ljubljenima uspjeh ne cini oholima niti neuspjeh tjera u samosažaljenje i ocaj. Ljubav je jedini dom u kojem covjek može stanovati. Bez doma covjek je posvuda stranac. Sretan je onaj covjek koji je našao dom. Rodeni smo zato da budemo sigurni i da pružamo sigurnost. Rodeni smo zato da budemo ljubljeni i da ljubimo. Sjeti se da si ljubljen i nestat ce životnog umora. Ljubav kojom si ljubljen darovana je bez uvjeta. Ona ne traži od tebe ništa drugo osim da joj dopustiš da te ljubi. Ova ljubav ne ceka tvoj popravak da te mogne ljubiti, nego te ljubi da se možeš popraviti i rasti do punine za kojom tvoje srce cezne. Ljudi najcešce cekaju da budeš onakav kakvog te oni žele da bi te mogli ljubiti. Kod naše nebeske Majke Marije nije tako. Ona koja je puna milosti, koja je sva u Božjoj ljubavi nam porucuje: "Draga djeco, kad bi znali koliko vas ljubim plakali bi od radosti."

Covjek drugome može dati samo ono što ima. Tako je i s ljubavlju. Samo onaj tko osjeca i zna da je od Boga ljubljen može tu ljubav darivati drugima. Cesto doživljavamo kako padnemo na ispitu kad trebamo pokazati i darovati svoju ljubav drugima. Još smo daleko od ljubavi jednih prema drugima, a to je znak da smo daleko i od Božje ljubavi. A što smo bliži Božjoj ljubavi, lakše cemo živjeti i svjedociti drugima. To je put molitve da ono najljepše doživimo i ono najteže ostvarujemo u životu.

Tko zna da je ljubljen želi postati slican onome tko ga ljubi i odgovoriti na ljubav. Blažena Majka Terezija je govorila: "Znam koliko me Bog ljubi i to me tjera da idem drugima, da to svi dožive."

Molimo i mi za snagu ljubavi i svakodnevno obracenje onako kako je molio kardinal John Henri Newman: "Dragi Isuse, pomozi mi da širim tvoj miomiris gdje god prodem. Preplavi mi dušu svojim duhom, tako da moj život bude odsjaj tvoga života. Uzmi u posjed sve moje bice, tako da moj život bude uvijek ižarivanje Tvog života. Budi u meni tako da svaka duša s kojom dodem u dodir osjeti Tvoju prisutnost u mojoj duši. Svjetlo ce Isuse dolaziti od tebe ne od mene. Ti ceš sjati drugima po meni siromašnome."


Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.3.2005



BackHomeOverviewInfo
Last Modified 03/29/2005