Razmišljanje uz zadnju listopada, 25. travnja 2003

ODLUCITE SE I DANAS ZA BOGA

"Draga djeco! Pozivam vas i danas da se otvorite molitvi. U prošlom korizmenom vremenu shvatili ste koliko ste mali i koliko je vaša vjera malena. Djecice, odlucite se i danas za Boga da On u vama i preko vas mijenja srca ljudi, a i vaša srca. Budite radosni nositelji Uskrslog Isusa u ovom nemirnom svijetu koji žudi za Bogom i za svim onim što je od Boga. Ja sam s vama, djecice, i ljubim vas posebnom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. travnja 2003

---

U svojim porukama Blažena Djevica Marija cesto spominje «danas», sada, ovaj trenutak. Želi nam reci da je jucer prošlo, a sutra još nije došlo, postoji samo danas, sada. Sada se mogu odluciti za Boga i molitvu, sada mogu postati vjernik ili nevjernik. Koliki ljudi žive razapeti izmedu jucer i sutra a ne žive danas, tako da nikada nisu sa sobom i u ovom vremenu koje Bog daruje. Vecina Njezinih poruka pocinje: «Pozivam vas i danas». Ništa se nije promijenilo u snazi, ljubavi i zahtjevnosti Gospinih poziva i poruka. Gospa je ostala ista jer ne treba više nikakvu promjenu. Zapitajmo se koliko smo se mi promijenili odnosno koliko smo ostali isti. Jer, tko ne napreduje na putu vjere taj neminovno nazaduje. Duhovni život nije udobnost ni komotnost nego neprestana borba na putovima vjere. Kako veli patnik Job: «Nije l' vojska život covjekov na zemlji?» (Job 7, 1a). Koliko je potrebno borbe da se osigura materijalna egzistencija, još je više potrebna borba na duhovnom putu vjere u Boga. Sam Isus nas poziva i govori: «Bdijte i molite da ne padnete u napast» (Mt 26, 41).

Korizma je bila dar i prigoda da vidimo sebe u istini pred Bogom. Toj istini nas i Gospa ovom porukom poziva. Uvijek smo pred Bogom maleni i samo stvorenja u svemu ovisna o svome Stvoritelju. Milost je upoznati i shvatiti koliko smo maleni i koliko je naša vjera malena. Nitko ne može reci: «Ja vjerujem Bogu sto posto, ne mogu više», «Ja ljubim Boga tako da ne mogu više». Uvijek otkrivamo prostore u sebi u koje još Bogu nismo dopustili da ude.

Gospa nas poziva na odluku: «Odlucite se za Boga». Svatko je za svoj život i za svoje odluke odgovoran. Koliko god Marija kao Majka pozivala ona to ne može uciniti umjesto nas. Ucinila je ono što je najviše mogla. Koliko god nas ljubila ona ne može umjesto nas proživjeti naš život niti može umjesto nas umrijeti. Ona nam ne oduzima slobodu odluke kao što ni Bog Otac nije njoj oduzeo slobodu odluke kad joj je poslao andela Gabrijela kod Naviještenja. U svojoj slobodi i Marija je mogla reci: «To je preteško za mene, nadilazi moje snage i sile». U slobodi je izrekla svoj «Da» Bogu. Danas nam govori i svjedoci da se nije prevarila, pa zato zna da se ni mi necemo prevariti ako se odlucimo za Boga. «Bog ceka na našu odluku – kako rece Sv. Terezija Avilska - kako bi onda sve sam u nama mogao uciniti». Bez te naše odluke on ne može, odnosno nece protiv naše slobodne volje. Kad dopustimo Bogu onda On može mijenjati naša srca i srca drugih ljudi u nama i preko nas. To mi ne možemo. Ne možemo nikoga obratiti svojim uvjeravanjima, propovijedima i lijepim ucenim ljudskim rijecima. Božji je to posao. Ono što mi možemo jest pripraviti mu teren u vlastitome srcu, stvoriti prostor za Boga u nama. Tek tada Uskrsli Isus ima prostora da dode u ovaj svijet koji treba Boga i koji žudi za Bogom. Kako nam potvrduje sv. Augustin u svojim Ispovijestima: «Ti ga poticeš da traži radost hvaleci tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi» (Ispovijesti I, 1).

Marija nam daje obecanje, da jest i ostaje s nama. Ona nam je došla i dolazi srca ispunjenog ljubavlju Majke kako bi je mogla darovati svakome tko poželi otvoriti i primiti njezinu ljubav. Dopustimo joj da nas povede. Ne bojmo se, kao što se ona nije bojala, darovati svoj život Bogu.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.4.2003