Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. travnja 2004

ŽIVITE MOJE PORUKE U PONIZNOSTI I LJUBAVI

"Draga djeco! I danas vas pozivam da još jace živite moje poruke u poniznosti i ljubavi kako bi vas Duh Sveti ispunio svojom milošcu i snagom. Samo tako bit cete svjedoci mira i praštanja. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. travnja 2004.

---

Djevica Marija dolazi k nama vec 22 godine i 10 mjeseci i majcinskim srcem nam upucuje svoje poruke. Svojim porukama želi nas voditi putem obracenja i svetosti. Mnogo je Marijine djece kroz ove godine povjerovalo i susrelo životvornu snagu njezine prisutnosti ovdje medu nama. Blago neba koje nam dolazi može za nas ostati neotkriveno. Taj dragocjeni biser može ostati zakopan i nepronaden. Oni koji ga otkriju kadri su žrtvovati sve: svoje vrijeme, ljubav i svoj život. Evandelje nas uci: «Doista, gdje ti je blago, ondje ce ti biti i srce» (Mt 6, 21). Marija želi da naše blago bude u Bogu, u duhovnim vrednotama a ne u stvarima i blagu ovoga svijeta koje propada, koje moljac i rda izgrizaju (usp Mt 6, 20). Tko otkrije to blago nece ostati u plicaku, privezan uz obalu ovog svijeta koji zarobljuje nego ce se usuditi zaveslati na pucinu gdje nas Isus zove.

U jednostavnosti Gospinih rijeci krije se snaga neba, snaga Majke koja je kadra preporoditi živote naše. Zbog toga nas ovom porukom poziva: «Živite još jace moje poruke». Naš Bog je Bog poniznosti i jednostavnosti. Tako su nam jednostavne majcinske rijeci koje nam upucuje i koje su sposobne u nama stvoriti novi mentalitet, mentalitet evandelja, Božjeg života koji se želi rascvasti u nama.

Samo u poniznosti i ljubavi možemo Boga upoznati i Gospine poruke prepoznati kao poruke evandelja, poruke Kraljevstva Božjega koje želi zapoceti živjeti u nama i po nama u ovom svijetu. Bog se u Isusu ponizio i snizio do nas kako bi ga mogli razumjeti i poslušati. Isus na posljednjoj veceri pere noge svojim ucenicima. On Bog saginje se do svojih ucenika da im opere noge. Prati noge nekome je posao sluge ili roba. Oprati noge nekome može se samo tako da se covjek sagne k drugome ili klekne preda nj te mu opere noge. Valja se spustiti do nogu drugoga. Upravo to cini Isus. On kleci pred ucenicima i gleda ih odozdo prema gore, poput maloga djeteta koje, jer je malo, gleda velike odrasle odozdo prema gore kao da ih hoce pitati: Prihvacaš li me? Bog covjeku govori odozdo gore, njegova rijec odjekuje iz poniznosti. A covjek bi Božju rijec ocekivao iz obrnutog smjera – pa zato Boga i ne cuje!

I Gospa nam ovdje govori možemo reci odozdo prema gore. Govori djetinjim rijecima koje može svatko razumjeti i pita nas: Hoceš li me prihvatiti, hoceš me poslušati kako bi život po Duhu Svetom procvao u tebi te postao svjedokom onoga što najviše trebamo a to je mir i praštanje.

Poslušajmo Majku koja nam govori i bit cemo sretni vec ovdje na zemlji.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.04.2004