Razmiljanje uz zadnju poruku, 25. svibnja 2001
BOG JE IZVOR BLAGOSLOVA
"Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas na molitvu. Djecice, radite puno ali bez Bojega blagoslova. Blagoslivljajte i traite mudrost Duha Svetoga da vas vodi u ovom vremenu kako biste shvatili i ivjeli u milosti ovoga vremena. Obracajte se, djecice, i kleknite u tiini vaega srca. Stavite Boga u sredite vaega bica kako biste tako mogli u radosti svjedociti ljepote koje Bog neprestano daje u vaemu ivotu. Hvala vam to ste se odazvali mom pozivu." 25. svibnja 2001.
I u ovoj poruci kao i u nekoliko prethodnih Gospa nam govori kako je ovo milosno vrijeme. Njezina nazocnost medu nama je milosno vrijeme koje eli da iskoristimo da nam dani i godine ne produ uzalud. A ivot i godine prolaze i teku kao rijeka. Gospa nas poziva na tiinu srca. Kako netko rece u molitvi: «Boe kada bude prolazio i pokucao na moja vrata daj da te cujem i da ti otvorim, daj da budem kod kuce, kod sebe.» Cesto smo u napasti biti izvan sebe, biti necim zaokupljeni i tako rastreseni, a Bog nas preko Marije eli sabrati i sakupiti. Strah nas je susresti se sa sobom i s Bogom, te imamo potrebu neprestano neto raditi, govoriti i biti necim okupirani. Danas se covjek boji tiine a jedino u tiini vlastitog srca moe se Boga i sebe susresti i cuti. Gospa nam govori da radimo puno ali u tom radu nema Bojeg blagoslova, nema one soli koja daje okus kruhu i hrani. Kao to je kruh bez soli bljutav i ne jestiv tako je i na rad prazan bez blagoslova kojega Bog daruje onima koji ga trae. Blagoslov je snaga i svjetlo naim koracima. Po blagoslovu ulazi svjetlo i mir u nas. Cim netko umjesto psovke uvede obicaj blagoslivljanja, umjesto navike da proklinje naviku da eli dobro drugima, on postaje zdrav, sretan, izbavljen iz ruku neprijatelja. Izustiti ime Boje uzalud i huliti na ime Boje donosi smrt, bolest i propast. Nae rijeci koje izgovaramo govore puno o nama. Rijec je sposobna da rani i da ozdravi, sposobna je ubiti ali isto tako i vratiti ivot. Zato je vano runo i zlo u nama pobjedivati dobrim i lijecim, cistim i blagoslovljenim. Sve to je blagoslovljeno donosi blagoslov. Blagoslovi jednu stvar i ona ce blagosloviti tebe! Proklinji je i ona ce prokleti tebe. I to u ivotu osuduje, to ce ti se vratiti udarcem i raniti te. Ako blagoslovi neku ivotnu situaciju onda ona nema snage da te povrijedi, i ako ti donosi neko vrijeme nevolju, malo pomalo ce nevolja nestati a blagoslivljanje iz iskrena srca postat ce blagoslov za druge. Kad blagoslivlje sam postaje spreman primiti blagoslov.
U ljudskoj je prirodi biti zavidan, loe govoriti o drugome, pa cak i proklinjati one koji imaju uspjean ivot i bogatstvo. Ljudi postaju zavidni i teko im je blagoslivljati one koji su u svome ivotu doli do necega, postigli neto. Umjesto toga naginju tome, da ih kritiziraju i loe govore o njima. Ako je nekoga Bog obdario vidljivim dobrom, budi velik i zahvaljuj za tu Boju dobrotu na tvome bratu, neka tvoje oko ne bude zavidno. Ako vidi nekoga da je blagoslovljen Bojom snagom onda ga i ti blagoslivljaj i blagoslov ce takoder doci i u tvoj ivot. To je Boje obecanje. Blagoslivljaj takoder svoje ivotne okolnosti. Blagoslivljaj da bi se mogla dogoditi promjena na bolje, jer upravo mijenja ljude onim to o njima misli, govori i ocekuje. Ako ljude hranimo nadom, vjerom, ljubavlju i povjerenjem oni ce uspjeti. Napajati sebe i druge blagoslovima i pozitivnim mislima i rijecima znaci oivjeti u sebi i u drugima ono blago koje jesmo i koje nosimo. U punini ljubavi i blagoslova majcinskog srca Marija nam vec gotovo 20 godina nudi milosti svoje nazocnosti medu nama. Srcem pridimo nebeskoj majci kako bismo mogli nadvladati sve mrnje, proklinjanja, zavisti, ogovaranja i klevetanja. Ona nas upucuje da molimo Duha Svetoga kojega Bog eli poslati svima koji ga ele i trae. Bog ne moe ostati gluh, ne moe ne odgovoriti na vapaje koje dolaze iz srca. Potrebno mu je vrata ivota otvoriti. Nece i ne eli na silu provaliti ni u ciji ivot. Oduprimo se svakoj nemarnosti i hladnoci srca. A tebe Marijo, Kraljice mira, molimo ne umori se s nama, govori nam, opominji nas i vodi putevima ivota.
Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.5. 2001.