Razmiljanje uz zadnju Poruka, 25. svibnja 2008
POZIVAM VAS NA OBRACENJE
"Draga djeco! U ovom milosnom vremenu kad mi je Bog dozvolio da budem s vama, iznova vas djecice pozivam na obracenje. Radite na spasenju svijeta na poseban nacin dok sam s vama. Bog je milosrdan i daje posebne milosti i zato ih tražite kroz molitvu. Ja sam s vama i ne ostavljam vas same. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. svibnja 2008.
U više poruka do sada Gospa nas podsjeca kako je ovo vrijeme u kome živimo milosno vrijeme. Milijuni ljudi iz cijeloga svijeta posljednjih 27 godina dolaze u Medugorje, to duhovno ljecilište da im Bog ozdravi dušu i srce. Gospa nam pokazuje put ka ozdravljenju a to je obracenje. U Bibliji imamo više primjera obracenja kao što su: obracenje rasipnog sina (usp. Lk 15,11-32) ili još upecatljivije obracenje sv. Pavla (Dj 9,1-18) a postoje i mnoga druga. Svako obracenje temelji se na dogadaju, odnosno na susretu i to ne na bilo kakvom susretu, vec na susretu s Bogom. Savao je bio progonitelj kršcana u Jeruzalemu i cijeloj Judeji (usp. Dj 8-9). Jednom je pošao u Damask hvatati kršcane. Pred ulazom u grad dogodio se susret sa Isusom koji ce Savao pamtiti cijeli život. Taj susret ga je potpuno promijenio i obratio. Savao koji je bio progonitelj kršcana postaje Isusov ucenik koji mijenja ime i od Savla postaje Pavao. Nešto slicno se dogodilo i s apostolima. Odlucujuci trenutak za njih je bio prvi susret s Isusom nakon kojeg oni ostavljaju sve i polaze za Isusom. Slicno se dogadalo i svecima a dogodit ce se i nama ako kroz molitvu tražimo Božju volju u našem životu.
Gospa nas poziva iznova na obracenje a to znaci na popravljanje. Vecina današnjih kršcana nije susrela živoga Gospodina a taj susret je preduvjet novog pocetka. Nakon toga susreta sve se mijenja, život postaje drugaciji i bolji. Treba znati da nakon susreta s Bogom ne nestaju križevi ali ih se lakše nosi. Oni koji imaju iskustvo susreta s živom Bogom postaju sol zemlje i svjetlost svijeta. Postaju sredstvo po kojem se širi Božja ljubav i radost u ovom svijetu. Svi smo pozvani neprestano se obracati i mijenjati u svom hodu za Isusom. Obracenje je proces koji traje cijeloga života i nitko ne može reci nikada da je potpuno obracen jer uvijek imamo nešto za popraviti i to prije svega na sebi a ne na drugima. Obracenje je hod za Isusovom i to svakodnevni, redoviti hod bez preskakanja. Obracenje je trajni zadatak cijele Crkve i nije ljudsko vec Božje djelo.
Bog nam na našem putu pomaže i daje nam posebne milosti kaže Gospa. Ali te milosti treba izmoliti, treba pokazati dobru volju i ljubav prema Bogu koji je milosrdan i dobar kako je zapisano u knjizi Izlaska u 34 poglavlju: «Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošcu, iskazuje milost tisucama…» (Izl 34,6-7). Prvo što bi trebalo odbaciti kod zapocnemo moliti jest svaka dvolicnost. Pred Bogom se ne smijemo pretvarati, lagati ili praviti bolji. Moramo biti onakvi kavi jesmo. Mi možemo lagati prijateljima ili susjedima, pretvarati se, ali pred Bogom moramo skinuti maske jer nas on poznaje bolje nego mi sami sebe. Put molitve je kao i put obracenja mukotrpan i dug, ali bez truda i napora nema ploda. Molitvom se ponovno u ljudskom srcu uspostavlja savez izmedu Boga i covjeka koji je bio prije raskinut.
Gospa nas ohrabruje i ne ostavlja nas same na putu. Ona stoji pred nama kao primjer molitve kojom suraduje u Ocevom naumu utjelovljenja Sina Božjega. Zajedno s Blaženom Djevicom Marijom, našom Gospom možemo i mi reci: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po rijeci tvojoj» (Lk 1,38). U svoje molitve ukljucimo sve potrebite a osobito one koji su stradali u potresu Kini.
Fra Danko Perutina
Medugorje 26.5.2008