Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. svibnja 2001

S VAMA SAM

"Draga djeco! S vama sam i sve vas blagoslivljem mojim majcinskim blagoslovom. Posebno danas kad vam Bog daje obilne milosti molite i tražite Boga preko mene. Bog vam daje velike milosti, zato djecice, iskoristite ovo milosno vrijeme i približite se mom srcu da vas mogu voditi mom sinu Isusu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu." 25. lipnja 2001.

---

Covjek se nade u teškoci kad mora svoje duhovno iskustvo, svoju ljubav izreci, opisati, staviti u rijeci. Rijeci su presiromašne da izreknu neizrecivo, da opišu neopisivo. Tako je i s Gospinim rijecima poruka. One nam mogu izgledati presiromašne i jednostavne. Ista rijec izgovorena iz razlicitih usta ima razlicito znacenje. Novost Gospinih ukazanja nije toliko u njezinim porukama nego u njezinoj snažnoj prisutnosti koja se osjeca. Njezino majcinsko srce je otvoreno i svi mogu uzeti i napiti se kao iz nepresušivog izvora ljubavi i milosti koja se izlijeva na sve ljude.

I u ovoj poruci nam porucuje: S vama sam. Želi nam reci ne bojte se, ja sam s vama ali i vi budite sa mnom. Tamo gdje je Marija ondje je Gospodin. Mariji koja posreduje vrhunsko ostvarenje Božje prisutnosti u povijesti veli andeo: «Gospodin s tobom.» Sila Svevišnjega pociva na njoj. I tu silu i snagu milosti prenosi i nama danas toliki niz godina. Majka ne može napustiti svoju djecu, ne može ih se odreci bez obzira koliko bili neposlušni i tvrdoglavi. U Medugorju nam Gospa ne daruje samo svoje rijeci nego samu sebe, svoju osobu. Preko nje lakše dolazimo Bogu.

Posebno nas upozorava da se nalazimo u milosnom vremenu u kojem je Bog posebno naklonjen covjeku. Bog se do kraja približio covjeku u Isusu Kristu. U ove naše dane po Mariji postaje nam blizak. Marija zrcali Božje lice i ocituje istinu Isusovih rijeci: «Jer ni Sin Covjecji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge» (Mk 10, 45). Isus to ne prestaje ciniti i danas. Gospina ukazanja i milosti su dar i znak da Bog služi covjeku i da ga ne prestaje ljubiti. Božja ljubav je dosjetljiva, ona pronade nacine i putove do ljudskog srca.

Bog nije htio bez covjeka pomoci covjeku. Izabrao je Mariju, jednu od nas, od našeg ljudskog roda. Zato možemo biti ponosni jer imamo u njoj ostvareno u punini ono što Bog želi za svakoga od nas. Preko Marije je došao covjeku. Trebalo mu je srce koje ce reci Da, srce koje ce vjerovati. Preko Marije dolazi nama i danas. Zato nam Marija daruje sebe kao posrednicu do njezina sina Isusa i našega Spasitelja.

U životu nam je potreban drugi. Ne bi nas bilo da nije bilo onih koji su nas prihvatili, ljubili i odgajali. Tako mi je i u životu vjere potreban drugi koji ce me ohrabriti, povesti i podici. Svi trebamo uzore, ideale, ljude velicine duha koji ce nas probuditi iz našeg duhovnog mrtvila, nezadovoljstva i neraspoloženja. Trebamo one s kojima cemo se moci identificirati. Kao što se dijete poistovjecuje s roditeljima te znamo cuti od djece: Ja želim biti kao tata ili kao mama. Djeci je to potrebno, i ako nemaju prave uzore u roditeljima s kojima su povezani tjelesno i duhovno na najprisniji nacin teško ce moci izrasti u zdrave ljude sposobne boriti se u životu. Marija nam se daruje kao savršena majka u kojoj možemo prepoznati ono što nam je najpotrebnije.

Covjek je bice koje raste s uzorom koji pred njim stoji. Gospa nam daruje bezgrešni ideal Krista, Bogocovjeka. Zove svakoga da Njega nasljedujemo i da od Njega ucimo kako bismo narasli do punine vlastitog savršenstva.

Danas se nude i drugacije vrijednosti, ideali i uzori. Danas se sve više i više gubi osjecaj grijeha a onda povezano s tim gubi se i poznavanje pravog uzroka nepravdi, zla, iskorištavanja, nezadovoljstva, rastavljenih brakova, nevjere i patnji koje prouzrokuje covjek covjeku. Vlastitu dušu ne možemo prevariti. Nitko i ništa je ne može nahraniti ni zadovoljiti osim Boga živoga.

Poslušajmo zov majcinskog srca, ozbiljno uzmimo njezine rijeci koje nas vode Isusu Kristu.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 6. 2001.