Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. srpnja 2001

BOG JE ODMOR

"Draga djeco! U ovom vremenu milosti pozivam vas da se još više približite Bogu preko vaše osobne molitve. Iskoristite vrijeme odmora i dajte vašoj duši i vašim ocima odmor u Bogu. Pronadite u prirodi mir i otkriti cete Boga Stvoritelja kome cete moci zahvaljivati za sva stvorenja, i tada cete u vašem srcu naci radost. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu." 25. srpnja 2001.

---

Kako rece papa Pio XI: «Kao što sve majke dožive ugodni osjecaj kad vide da lice njezina djeteta odražava neko svojstvo njihova lica, tako Marija, Majka naša, nema vece želje niti radosti do li da gleda crte i kreposti svoje duše u mislima, rijecima i djelima onih koje je kao djecu prihvatila podno križa svoga jedinorodenca.»

Gledajuci Mariju i mi se ohrabrujemo nadom da cemo i mi stici tamo gdje je ona. Ona je tako naš ponos. Jedna od nas je tako visoko dospjela. Stoga trebamo zazivati Mariju. Naša pobožnost prema Mariji je opravdana. To je ono što Bog želi, Isus potice a Crkva vjerno drži i brani. Ne boj se uzeti Mariju za ruku. I Josip se bojao ali mu je u snu došao andeo i upozorio ga: «Josipe, sine Davidov, ne boje se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj zaceto, došlo je do Duha Svetoga» (Mt 1,20). Ne boj se uzeti Mariju za majku, zagovornicu, odvjetnicu i prijateljicu, jer ono što se po njoj dogada u crkvi, i u Medugorju od Duha je Svetoga. Ucimo od nje moliti, ucimo od nje kako se osloboditi sumnji, kompleksa, ovisnosti, grijeha, mlakosti i površnog kršcanstva koje pocinje i završava na nedjeljnoj svetoj misi. Tko voli Isusa zavoljeti ce i Mariju. Tko se obrati Mariji bit ce doveden Isusu, jer je Marija primila posebnu karizmu, dar da nas vodi Isusu. Marija bez Isusa je obicna nemocna žena svijeta. U njemu i po njemu ona je kraljica svijeta i kraljica mira.

I danas nam stavlja pred oci govoreci kako se nalazimo u vremenu milosti, vremenu Božje naklonosti. Bog je naklonjen nama, a Gospa nam govori da se i mi naklonimo njemu te se približimo osobnom molitvom, osobnim Da, osobnim hodom za njim.

«Iskoristite vrijeme odmora», govori nam Majka Marija. Svi se želimo odmoriti, svi imamo pravo na svoj odmor. Želimo izici iz svojih svakodnevnih poslova, obveza i tereta. Možda to i cinimo ali se vracamo još umorniji i optereceniji. Tijelo se ne može odmoriti ako je duša opterecena, ako je savjest uprljana i pogažena grijehom, ako živimo posvadani s bližnjima, ako nosimo u sebi terete nepraštanja i mržnje, ako živimo s nepomireni sami sa sobom, s Bogom i drugima. Tijelo se onda zgrci, krvni tlak naraste, nervoza i tjeskoba se uvuku u podsvijest i ne daju nam mira i odmora.

«Samo je u Bogu mir dušo moja, samo je u njemu nada moja i spasenje», pjeva psalmist. Najljepši odmor je u Bogu, jer je u konacnici Bog sam odmor duše i tijela. Do Boga se valja probiti, doci, progledati. Zato nas Gospa poziva: pronadite mir u prirodi. Priroda je Božja knjiga ispisana njegovom rukom. Znajmo se diviti njegovim djelima, ne prestanimo se cuditi ljepotama koje su nam nadohvat ruke. Prepoznajmo Boga kako u osmijehu djeteta tako i u letu ptice, u šumu mora, u visokoj planini. Sve nam to govori o njemu.

Priroda nije ljudsko djelo, zato je covjek mora istraživati, ispitivati i diviti joj se. Kad se prestanemo diviti prestali smo živjeti. Kad kažemo nekome: Znam te. Tada smo prestali istraživati, diviti se i ljubiti covjeka. Tada smo ga u sebi ubili, ali smo tada i sebe osakatili. A covjek i priroda su neistraživi i neiscrpivi kao što je Bog neiscrpiv u bogatstvu svoga mira i ljubavi.

Poslušajmo Gospin glas u sebi. Neka se naše oci otvore za cudesna djela Božja kako bi odmorili svoje duše i svoja tijela.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.7.2001.