Razmišljanje uz zadnju listopada, 25. srpnja 2003

SAMO TAKO SVAKI OD VAS OTKRIT CE MIR

"Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu. Djecice, molite sve dok vam molitva ne postane radost. Samo tako svaki od vas otkrit ce mir u srcu i vaša duša biti ce zadovoljna. Osjecat cete potrebu svjedociti drugima ljubav koju osjecate u vašem srcu i životu. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za sve vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. srpnja 2003

---

Gospa, Kraljica Mira i Majka svakog covjeka uporna je kao i svaka majka koja želi da njezino dijete ide pravim putem u život. Majka Marija nas ne želi osloboditi tereta odgovornosti, osobne i slobodne odluke za Boga, kao što ni ona sama nije bila oslobodena slobodne odluke i svoga «Neka mi bude po rijeci tvojoj» koji je izrekla andelu Gabrijelu. Marija kao i Isus postupa s velikom strpljivošcu prema nama. Govori nam tako da ne želi povrijediti našu slobodu. Isus u evandelju svojim slušateljima govori pod koprenom usporedbi kako bi covjek toliko vidio koliko mu je dovoljno da se slobodno, a ne prisilno odluci za Kraljevstvo Božje. I Gospa bi se mogla ukazati svima, to joj ne bi bio problem, ali želi ostaviti netaknutom našu slobodu i odluku za Boga koji se ovdje približio k nama po njoj. Kao u evandelju tako i danas možemo tu milost prezreti i ostaviti neiskorištenom. Bog nam se daruje potpuno besplatno i tako jednostavno. Upravo o toj jednostavnosti svjedoce Gospine poruke kroz ovih 22 godine milosti.

Marija nas i danas poziva nudeci nam isto sredstvo u ruke: molitvu. Radi se o istom sredstvu ali Bog nikada nije isti. On se nikada ne ponavlja. S Njim nikada nije dosadno. Tek kad podemo za njim otkrijemo koliko ga malo poznajemo, odnosno koliko sebe malo poznajemo. Molitva uvijek vodi do radosti, tj. do Boga koji je izvor radosti.

«Samo tako svaki od vas otkrit ce mir» - kaže nam Marija. Ne postoji drugi put ni drugo sredstvo kojim bismo se mogli približiti Bogu. Upravo je to sredstvo koje je covjeku danas najteže i od kojega najviše bježi i sakriva se pronalazeci tisucu razloga i isprika. Ako stanemo pred sebe i Boga uvijek možemo priznati sebi i Bogu koliko malo molimo. Molimo puno manje nego što našoj duši treba. Vrlo lako osjetimo kad naše tijelo ima potrebu za hranom. Duša je u nama sakrivena pa je lakše zanemarimo. Tako se dogodi da ona place i vice a mi je zaboravimo i zapustimo. Naše tijelo ima potrebu za higijenom, kupanjem a tako je i s dušom. Može je okupati samo onaj tko ju je stvorio i tko je najbolje poznaje. Ni sami sebe ne poznajemo dovoljno, još manje drugi, a samo je Bog onaj koji poznaje i pronice tajne naših srdaca. Ako se zapustimo i zanemarimo otkrivamo posljedice: nervoza, nezadovoljstvo, nemir, napetost, nemoc praštanja i radosnog življenja. Covjek se onda pita odakle sve to u mome životu. A razlog je u neishranjenosti i zapuštenosti naše duše. Gospa nam ne govori o posljedicama i negativnostima nego nas njezine rijeci upucuju na Božji put, na sve ono pozitivno, dobro i sveto za cim ljudsko srce cezne.

«Osjecat cete potrebu svjedociti drugima ljubav koju osjecate u vašem srcu» - govori nam Marija. Smisao našega traženja i približavanja Bogu nije ostati kod njega, bila bi to duhovna sebicnost. Smisao i svrha našega života je donijeti Boga drugima, svjedociti da je on živi Bog a ne daleki i skriveni. To cini i Majka Marija kroz sve ove godine. Ona je to ucinila nakon susreta s andelom Gabrijelom, odnijela je Isusa svojoj rodakinji Elizabeti i tako bila prvi misionar Božje ljubavi i njegova Kraljevstva.

Nismo sami ni ostavljeni obecava nam Majka Marija. Ona je naša zagovornica i odvjetnica. Nitko nije ostao neuslišan tko se njoj utekao. Njoj povjerimo sebe i svoje obitelji kako bismo ostali na putu života.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 7. 2003