Razmišljanje uz zadnju listopada, 25. kolovoza 2003

ZAHVALJUJTE BOGU

"Draga djeco! I danas vas pozivam da Bogu zahvaljujete u vašem srcu za sve milosti koje vam daje i preko znakova i boja koje su u prirodi. Bog vas želi sebi približiti i potice vas da Njemu date slavu i hvalu. Zato vas iznova pozivam, djecice, molite, molite, molite i ne zaboravite ja sam s vama. Zagovaram pred Bogom za svakoga od vas sve dok vaša radost ne bude u Njemu potpuna. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. kolovoza 2003

---

U današnjoj poruci Majka Marija nas poziva na molitvu zahvaljivanja za sve što nam je Bog darovao i daruje. A sve što je On stvorio jest za covjeka i zbog covjeka. To nam potvrduje knjiga Postanka: "Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam dubu za hranu!" (Post 1, 28b – 29). Bog je stvorio covjeka zbog obilja svoje ljubavi. U ljudsko srce utisnuo je pecat svoga duha i ljubavi na najsavršeniji nacin. Sva druga stvorenja su tek znakovi Božje prisutnosti, a covjek je Božja slika. Zbog toga je nemirno ljudsko srce dok se u Bogu ne smiri, zato covjeka ništa ne može umiriti doli Bog jedini. Bog je za covjeka nezaobilazno pitanje jer je konacno sam Bog odgovor na pitanja koja covjek postavlja samome sebi: «Ciji sam i kome idem?» Nitko i ništa ne može u covjeku ugušiti tu cežnju, glad i žed za Bogom. Povijest nam svjedoci da je Bog neuklonjiv iz srca i uma ljudi svih generacija. Covjek traži Boga na razne nacine utjecuci se raznim izvorima koji mogu biti lažni i otrovni. S Marijom smo sigurni da cemo doci do zdravog izvora, do Boga. Obecava nam svoj zagovor sve dok naša radost ne bude u Bogu potpuna.

Kao što je Bog milostivo pogledao na neznatnost službenice svoje Marije, tako Bog milostivo gleda na svakog covjeka, tako Bog ljubi svakog covjeka. Marija nas potice da gledamo najprije ono što nas okružuje, divna Božja djela koja sama od sebe, bez Stvoritelja, ne bi mogla ni postati ni biti. Iz stvorenih stvari i stvorenja zakljucujemo na postojanje Stvoritelja. Ako stvorenja mogu biti tako lijepa i savršena koliko je to više njihov Stvoritelj. Prezirati ono što je Bog stvorio isto je što i prezirati samog Stvoritelja. Ovaj svijet koji nas okružuje, svaki covjek i mi sami djelo smo Stvoriteljevih ruku i njegove ljubavi. Ovaj svijet je Božji svijet, i citav svemir diše životnim dahom Boga živoga. Sve što jesmo, što vidimo i imamo nije naše nego Božje. Ni mi ne pripadamo sebi nego Bogu. Ova zemlja nije naša nego je Božja, njegovo je to djelo. Zbog toga covjek mora neprestano istraživati ovaj cudesni svijet i njegove zakone koje još do kraja nije upoznao. Zbog toga što je covjek stranac ovdje na zemlji, i što zemlja nije njegovo djelo on mora zemlju i njezine zakone istraživati i upoznavati.

Jedan slovacki pisac napisao je novelu Kome pripada sunce koja pripovijeda o jednom djecaku iz vrlo siromašne obitelji. No on nije uopce znao da je siromašan jer su živjeli sretno. Do otkrica je došlo u školi kad su ga drugi nazivali siromašnim. Tada djecak rece majci: «Zašto smo siromašni?» Dobio je ovo objašnjenje: «Zato što ova kuca nije naša, što ovo tu nije naše, niti ono nije naše…» Djecak osta zapanjen. To nije znao. Na kraju postavi posljednje, odlucujuce pitanje: «A cije je sunce?» Majcin ga odgovor vrlo obradova: «Sunce pripada dobrome Bogu.» Bila je to objava božanskog ocinstva koja ga je zatim nosila kroz citav život.

Zapocnimo zahvaljivati Bogu. Ucimo moliti zahvaljujuci ne samo za ono dobro i lijepo u našem životu nego i za ono što je teško, mucno pa i neshvatljivo znajuci da Bog okrece sve na dobro onima koji ga ljube.

Ucimo se s Marijom i molimo s Marijom.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 8. 2003