Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. kolovoza 2004

POZIVAM VAS SVE NA OBRACENJE SRCA

"Draga djeco! Pozivam vas sve na obracenje srca. Odlucite se, kao prvih dana mog dolaska ovdje, na potpunu promjenu vašega života. Tako cete, djecice, imati snage kleknuti i pred Bogom otvoriti svoja srca. Bog ce cuti vaše molitve i uslišiti ih. Ja pred Bogom zagovaram za svakoga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. kolovoza 2004.

---

Majka Marija poziva djecu svoju na obracenje srca. Svaki od nas joj je važan i svaki od nas je njezino dijete. Zbog toga joj je kao majci stalo do nas i do našeg srca. Upravo onako kao što je Ivan Krstitelj pozivao na obracenje u svoje vrijeme to isto cini Djevica Marija. Evandelist Matej nas izvješcuje: «U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajuci u Judejskoj pustinji: "Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!"» (Mt 3, 1 – 2). Nije slucajno Majka Marija došla k nama i ovdje upravo na blagdan svetog Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1981. Ona kao i sveti Ivan poziva i pripravlja staze Gospodinu u ljudskim srcima u ove naše dane kroz ovoliko dugo godina. Glas neba, preko Marije odzvanja danas našom zemljom. To je glas Majke koja doziva svoju djecu. Taj glas odjekuje i obnavlja živote mnogima u pustinji i pustoši ovoga svijeta svima koji su daleko od Boga. Taj glas nas ne želi zastrašiti. To je glas koji nam ne prijeti vec nam govori što Bog želi od nas danas.

Poruke Majke Marije nisu udobne i lagane nego zahtjevne. To je glas koji je tvrd za uši ovoga svijeta. Majka Marija uporna je i strpljiva s nama. Ljubav je tjera da nam govori i da nas od zla i grijeha odvraca. Majka nam želi udahnuti novu svježinu, novi žar i dah neba.

Obratiti srce k Bogu znaci okrenuti se k Njemu koji jedini može utažiti našu glad i žed za onim što trebamo više od zemaljskog kruha i stvari ovoga svijeta koje nas ne mogu ispuniti ni osloboditi. Obratiti srce znaci povjerovati i napokon se odluciti za Boga. Sam Bog ucinio je sebe nemocnim pred našom slobodom. Bez naše odluke i On sam gotovo postaje nemocan da išta ucini u našem srcu koje je On sam stvorio. To pokazuje koliko nas ljubi ne želeci nas prisiljavati na ljubav.

Naša nebeska Majka dobro zna žar prvih dana njezinih ukazanja, oduševljenje koje je bilo u ljudskim srcima zbog njezine prisutnosti. Djevica Marija i njezino majcinsko srce nisu se promijenili do danas od prvih dana ukazanja. Ona ne treba promjenu vec mi. Znamo takoder vrlo dobro kako se lako oduševimo ali isto tako kako lako oduševljenje u nama splasne. Uvijek nam je iznova potrebna hrana da bismo živjeli. Isto tako uvijek iznova potreban nam je dodir s Bogom preko molitve srcem u povjerenju.

Djevica Marija nas poziva na potpunost, radikalnost promjene našeg života. Bog od nas ne traži samo prazne rijeci molitve ili malo vremena. Bog traži od nas sve jer nam je sve, samoga sebe darovao zato želi da i mi Njemu sve darujemo. Potrebna je radikalna odluka koja ce nas dovesti dotle da padnemo na koljena. Na koljenima pred Bogom upoznajemo Božje srce. Samo tada Bog nam nece biti stranac, vec prijatelj. Bog ce nam postati netko s kim drugujemo i za kim žeda naše srce i duša, jer samo u Njemu nalazi mir koji nam nitko i ništa drugo ne može darovati. Samo na koljenima srce se može otvoriti Stvoritelju naših života. Pred njim smo samo stvorenja, i to ne bilo kakva nego ljubljena stvorenja. Vjerujem da nismo svjesni ovog dara neba nama i danas ovdje koje nam Bog daruje u Majci Mariji koja nam ne samo govori nego i otvara svoje majcinsko srce koje nas ljubi i želi da se njoj posvetimo. Ona nam otkriva koliko je silna Božja ljubav koja je uporna unatoc našoj gluhoci i sljepoci. Samo na koljenima i u molitvi otkrit cemo srce Majke u kojem je ljubav za svakoga od nas ali isto tako i bol zbog svakog srca koje je slijepo i gluho.

Hvala ti Majko, za tvoj zagovor, za tvoju molitvu koju Bogu upucuješ za svakoga od nas. Hvala ti jer ne odustaješ od mene, od nas.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.8.2004