U svojim prethodnim porukama Gospa nam je govorila: „živite moje poruke; otvorite vaša srca mojim porukama; živite moje poruke u poniznosti i ljubavi; budite otvoreni mojim porukama; s velikom radošcu vas pozivam živjeti moje poruke; molim da vas Duh Sveti pomogne i uveca vašu vjeru da još više prihvatite poruke koje vam dajem ovdje u ovom svetom mjestu; živite moje poruke i stavite u život svaku rijec koju vam dajem, nek vam budu dragocjene jer dolaze iz neba; sa mnom ste, djecice, sigurni, želim vas sve povesti na put svetosti.“ To je cilj Gospinih ukazanja, prisutnosti i svake rijeci koje nam u ljubavi upucuje.

„Bog vam je darovao ovo vrijeme kao milosno vrijeme“ – govori nam Marija. Sve smo od Boga primili kao dar: i život i vrijeme i vjecnost. Cesto osjecamo kao da nam vrijeme izmice, kao da smo uzalud potrošili vrijeme. Cesto ljudi kažu: nemam vremena. I zbog toga su mnogi pod stresom, napeti, nervozni i prazni. Covjek sigurno nade vremena za ono što voli. Zavaravamo sami sebe kad kažemo da nemamo vremena. Ako nemamo vremena za Boga to je znak da nemamo vjere, srca ni ljubavi, ne samo prema Bogu nego prema samima sebe. Tko sebe istinski voli taj ce naci vrijeme za Boga, za molitvu, za susret sa sobom i s Bogom.

Pitamo se: zašto moramo proživjeti ovaj cudni život sa svim njegovim poteškocama i mukama, grijesima i promašajima prije nego nam se otvore vrata vjecnosti? Ako je Bog ljubav, ako je tako dobar, zašto nam nije darovao sve odjednom? Zašto mora proci toliko vremena prije nego stignemo na cilj? Bog nas je stvorio nesavršenima ne zato da bi nam otežao život, nego da nam omoguci sudjelovanje u vlastitom trojstvenom životu. Bog želi da od njega ne samo primamo vec da se naucimo i darivati. Ljubav je i davanje i primanje.

Bog živi izvan vremena, u vjecnom sada, u blaženstvu srece gdje mu ništa ne nedostaje. Iz tog blaženstva srece dolazi nam Djevica Marija u ovo naše vrijeme da nam pomogne kako bi mogli doci tamo gdje je ona. Bog nas nije stvorio savršenima vec nam je dao mogucnosti koje sami moramo realizirati. Dao nam je Bog slobodnu volju kojom ga možemo odbaciti ili izabrati.

Smisao vremena je u tome da možemo napredovati i rasti. Vrijeme u kojem živimo može za nas postati milosno vrijeme ako izaberemo i poslušamo Mariju koja nam govori. Ovo je naša šansa za rast. Kao i Marija i sveti Pavao opominje Efežane ali i nas: „Iskupljujte, iskorišcujte vrijeme jer dani su zli. Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!“ (Ef 5, 16 – 17). Kološanima piše sveti Pavao: „Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme“ (Kol 4, 5). Vrijeme ne bismo smjeli gubiti jer je skupocjeno i ograniceno. Upotrijebiti ga pametno i paziti na nj, znaci otkupiti ga. Svaki put kad se odrecemo sebicnosti i odlucimo se za ljubav mi radimo na tome da svoje vrijeme pretvaramo u vjecnost, u neprolazni život. Ljubav je jedino u sebi vjecna i cuva nas od raspadljivosti. Samo vrijeme provedeno u molitvi je iskorišteno vrijeme. Samo vrijemo potrošeno za Boga i ljude u ljubavi je spašeno i otkupljeno vrijeme. Pomozimo Djevici Mariji da nas vec sada povede prema vjecnosti.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.8.2005