Razmišljanje uz zadnju Poruka, 25. kolovoza 2008

POZVANI NA OSOBNO OBRACENJE

"Draga djeco! I danas vas pozivam na osobno obracenje. Vi budite oni koji ce se obracati i vašim životom svjedociti, ljubiti, praštati i unositi radost Uskrslog u ovom svijetu gdje je moj Sin umro i gdje ljudi ne osjecaju potrebu da ga traže i u svojem životu otkrivaju. Vi se klanjajte i neka vaša nada bude nada onim srcima koji nemaju Isusa. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. kolovoza 2008

---

Na pocetku poruke od 25. kolovoza 2008. godine Gospa nas poziva na obracenje i kaže: vi budite oni koji ce se obracati i vašim životom svjedociti, ljubiti, praštati i unositi radost Uskrslog u ovaj svijet. Obracenje je potrebno svakom covjeku. To je proces koji traje cijeloga života. Pravo obracenje se sastoji u susretu s Bogom. Samo onaj koji je susreo živoga Boga može svjedociti drugima o tome susretu. Ljudski susreti puno puta ostaju na površini, dok se susret s Bogom dogada u dubini ljudskog srca i duše i ostavlja traga na cijelom covjeku. Svaki put kad covjek ne ljubi potrebno mu je obracenje. Svaki put kad covjek nije vjeran Isusovim rijecima potrebno mu je obracenje.

Svako obracenje se sastoji se od dva koraka. Prvi korak se sastoji u tome da jedanput u životu moramo kleknuti pred Isusa i reci mu iz dubine srca i duše: Isuse ja se odlucujem za tebe, želim ostaviti stari nacin života, želim ostaviti sve grijehe i tako ocišcen poci zajedno s tobom. To je temeljna odluka za Boga. Drugi korak je, svaku vecer ponovno se preispitati: jesam li vršio Božje zapovijedi do kraja, što još mogu popraviti u susretu s ljudima, kako mogu više voljeti Crkvu. Samo ako napravimo ova dva koraka možemo ispravno koracati u duhovnom životu. Gospa nas je toliko puta pozivala i poziva na obracenje. Poziva nas da budemo svjedoci. Mi kao da nekako ostajemo gluhi i slijepi i mislimo da Gospa poziva samo one koji ne idu u Crkvu, one za koje mi mislimo da nisu dobri. Misli Gospa i na njih ali ona prvo misli na one koji se ponašaju kao farizeji, osuduju druge, prave se dobri, teško praštaju. Njima je potrebno korjenito obracenje.

Gospa nam daje i sredstava. Toliko puta nas je pozvala na molitvu a u zadnjoj poruci nas ponovno poziva nas na Klanjanje Isusu. Bog želi one koji ce mu se klanjati u duhu i istini, a to znaci djelima i životom a na samo rijecima, jer Bogu ne trebaju naše rijeci, njemu treba naše srce. Potpuno posveceni mi možemo biti nada onim srcima koja nemaju Isusa.

Ima bezbroj definicija što je covjek, a jedna od njih je: «Covjek je bice koje se nada»! Nada nama ljudima koji smo putnici na ovoj zemlji daje snagu da ne zastajemo vec da hrabro krocimo prema buducnosti. Naša nada se nalazi jedino u Isusovom imenu. Nada je uvijek usmjerena na buducnost, ljubav je ona stvarnost koja se treba dogadati sada a vjera nam pomaže da to ostvarimo.

Mnogima se cini da se svijet uopce ne mijenja, pa se pitamo, kakva je korist od obracenja? Drugima se svijet uistinu mijenja, i to nagore. Sposobniji smo za potpuno uništenje svijeta nego li su to bili ljudi puno godina prije nas.

Moramo se zapitati koja je uloga obracenja u našim životima? Ima li ikakva dobra od našeg obracenja? Drugima možemo reci: To ne znaci susret kakav možemo doživjeti s drugim ljudima; na primjer, susrecuci našu majku, bracu ili sestre ili pak dobre prijatelje na ulici. Naravno da bismo svi željeli imati baš takve bliske, osobne i dubinske susrete s Bogom, ali, opcenito, naši susreti s Bogom su drugacije prirode.Takoder se danas moramo zapitati vjerujemo li da je kraljevstvo Božje blizu? To je bio jedan od nacina opisivanja susreta sa živim Bogom. Danas vrlo malo ljudi osjeca da je Bog prisutan. Sve više i više ljudi postaje ateistima ili pak agnosticima. Ovaj život im je sve što imaju.Ali mi kršcani, mi koji slijedimo ucenje našega Gospodina, mi vjerujemo njegovim rijecima. On nam kaže da postoji život i nakon smrti. On nam kaže da postoji živi Bog s kojim možemo razgovarati kroz molitvu. On nam kaže da je put do tog novoga života nakon smrti ljubav koju pokazujemo prema bližnjima u ovom životu.Naša duhovnost cesto dolazi do temeljnog pitanja: vjerujem li ja u Isusa Krista? Ako vjerujem, onda na ovaj svijet gledam drugacije i trudim se praviti odluke u skladu s mojim vjerovanjima. Isus nam kaže da Boga susrecemo svaki put kada služimo drugima. Obracenje je, stoga, potrebno i važno svaki put kada ne budem vjeran Isusovim rijecima i njegovom pozivu na suživot s njim. Obracenje je potrebno kada izgubimo ljubav.

Fra Danko Perutina
Medugorje 26.8.2008