Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. rujna 2002

PREKO VAS MIR CE POTECI I SVIJETOM

"Draga djeco! I u ovom nemirnom vremenu pozivam vas na molitvu. Djecice, molite za mir kako bi u svijetu svaki covjek osjetio ljubav prema miru. Samo kada duša nade mir u Bogu osjeca se zadovoljno i ljubav ce poteci svijetom. A na poseban nacin, djecice, pozvani ste da živite i svjedocite mir, mir u vašim srcima i obiteljima, a preko vas mir ce poteci i svijetom. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu." Poruka, 25. rujna 2002.

---

I današnjom porukom Blažena Djevica Marija nam govori da hoda s nama ne prestajuci pozivati i dozivati ljudska srca i duše k Bogu izvoru života. Gotovo svaka Gospina poruka pocinje s pozivom na molitvu, na razgovor s Bogom. Molitva nije magicna formula za rješavanje osobnih, obiteljskih i problema svijeta. To je poziv na odnos u ljubavi s Bogom. Molitva nas dovodi u blizinu Božju. Molitva bi htjela uciniti naša srca poniznima i ovisnima o Bogu. Covjek po naravi teži samostalnosti i neovisnosti a Isus nam govori: «Uistinu, bez mene ne možete uciniti ništa» (Iv 15, 5b). Tek kad smo po molitvi postali prijatelji s Bogom, kad smo se njemu primaknuli onda nam on može sve dati. Plod te blizine je mir o kojem Gospa govori u ovoj poruci. Bog nam ne želi dati mrvice ili nešto od sebe nego nam daruje svega sebe. I mi bismo najprije trebali tražiti susret s Njim prije nego tražimo nešto od njega. Tek kad smo Njega susreli onda imamo sve: radost, mir, zdravlje, život. Onda nam sve tragedije, patnje, križevi i bolesti nisu više užasni i strašni nego s Bogom sve postaje ispunjeno smislom.

Gospa govori o nemirnom vremenu. Nemirno vrijeme se rada u nemirnim ljudskim srcima u kojima nema Boga. Svjesni smo da je previše nemira i u nama i oko nas da bismo tako lako mogli povjerovati Isusovoj rijeci: «Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje» (Iv 14, 27).

«Samo kada duša nade mir u Bogu osjeca se zadovoljno i ljubav ce poteci svijetom» - govori nam Majka Marija.  Majka Tereza cesto je znala reci: «Djela ljubavi su djela mira.» Ljubav stvara mir. Puno je nemira jer nema ljubavi. A Bog je ljubav. Bog je potreban ljudskom srcu, obitelji i ovome svijetu kao suhoj zemlji kiša.

Nitko kao Majka Božja nije ljubio Isusa. Zato nas jedino ona najbolje zna pouciti kako to ciniti. Ona Isusa nije sebicno zadržala za sebe nego ga je ponijela svojoj rodici Elizabeti. I svatko je od nas pozvan kad primimo Isusa u svetoj pricesti ponijeti ga svojim bližnjima, onima koje je Bog stavio na naš put. Zadržati Isusa za sebe znaci izgubiti ga. Nisu tu potrebne velike stvari i djela. Niti su potrebna senzacionalna cudesa i ozdravljenja. Majka Božja nije bila velika po nekim ljudskim djelima i cudesima nego je postala velika po tome što je Bogu potpuno dopustila da On u njoj i po njoj izvrši svoju volju. Ona je sebe potpuno ispraznila kako bi se Bog u njoj mogao potpuno nastaniti. Ona se odrekla svoje volje i želja kako bi se Božja volja i želje mogle u njoj i po njoj ostvariti u nama i u ovom svijetu. Ako želimo ljubav, ako želimo Boga onda je to put žrtve, put tijesan i strm koji vodi u život. Kao što nam je Bog u svome sinu Isusu darovao sve i od nas ne zahtijeva samo nešto: malo molitve, malo posta, malo vremena, malo novaca,  malo žrtve nego traži nas same. Naš Bog je zahtjevni Bog kao što je Majka Marija ovdje zahtjevna. Ona je zahtjevna s nama jer nas ljubi, jer joj je stalo do nas.  Puno je lakše ne prihvatiti njezine poruke ali nije bolje. Majka Marija dolazi i tebi i meni danas reci kako ovaj svijet nije gladan bogatstva i novaca nego ljubavi, odnosno Boga. Ima puno bogataša koji su istinski siromasi srca.

Gospa nam dolazi ovdje u preobilju bogatsva svoga srca kako bi nam to blago darovala. Pocnimo mi prvi slijediti majcinski glas, ne cekajuci da drugi pocnu jer nikada necemo docekati.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.9.2002.