Razmišljanje uz zadnju Poruka, 25. rujna 2005

U LJUBAVI VAS ZOVEM

"Draga djeco! Iako ste daleko od mog srca u ljubavi vas zovem: obratite se. Ne zaboravite: ja sam vaša majka i osjecam bol za svakog koji je daleko od mog srca, ali vas ne ostavljam same. Vjerujem da možete ostaviti put grijeha i odluciti se za svetost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. rujna 2005.

---

Djevica Marija nas u ljubavi zove. U njezinim rijecima cujemo odjek Isusovih rijeci: „Obratite se i vjerujte evandelju“ (Mk 1, 15). Marija nam želi reci: vjerujte Božjoj snazi koja vas može i želi mijenjati, spasavati, lijeciti i oslobadati. Iako smo svojim životom udaljeni od Marijinog srca ona zove i ne odustaje od nas. Njezina smo djeca. Prava majka nikad ne ostavlja dijete.

Dijete treba majku, ne može bez nje ni živjeti ni preživjeti. I kad ostane bez majke dobro zna kako je biti bez majke. Naša nebeska majka nije ni drvena, ni plasticna, niti je mrtvi suvenir vec majka koja osjeca bol za svakim djetetom koje je daleko, smrznuto i bolesno. Imamo majku koja ima srce koje ljubi i trpi. Ljubav i trpljenje idu uvijek zajedno. Istinska ljubav se ispituje u trenucima, kušnje i trpljenja. Lako je ljubiti drugoga kad nam je ugodno i udobno biti s njim. Lako je ljubiti drugoga kad nam je simpatican i kad nam se svida. Ali je teško ljubiti drugoga kad svidanje prestane. Kad drugi postane težak, dosadan i nepodnosiv. Teško je ljubiti kad nas drugi ne želi razumjeti niti nas prihvaca. Tada se ispituje i provjerava koliko je naša ljubav prava, istinska i božanska.

Svaka ljudska ljubav ima svoje granice. Odnosno ljubav je samo jedna. Bog je ljubav. Svaka ljubav bi trebala izvirati iz Božjeg srca da bi onda mogla preživjeti sve smrti i trpljenja.

Evandelje nas izvješcuje o tome kako je Isus zavolio onog mladica prije nego ga je pozvao da proda sve i da ga slijedi, ako želi biti savršen. I znamo kako mladic nije imao hrabrosti ostaviti sve ono zemaljsko bogatstvo koje je imao. Bog poziva i danas. On ne prisiljava nikoga. U igri su uvijek božanska i ljudska sloboda. Bog ostaje uvijek vjeran. Nikad nas nece prevariti.

Bog nas poziva preko naše savjesti. Bog govori preko svoje rijeci koju slušamo i citamo. Govori nam preko raznih prilika i neprilika života. U ove naše dane govori nam na jednostavan i intenzivan nacin preko Isusove i naše majke Marije.

Djevica Marija nam vjeruje da možemo ostaviti put grijeha. Ona i tebi i meni vjeruje. Najteže je kad nakon ponovljenih padova u grijeh pomislimo kako se tu više ništa ne može promijeniti i nakon neprestanih ispovijedanja istog grijeha. Navežemo se na svoje padove i povjerujemo kako su oni snažniji od Isusove milosti. Ili još gore: covjek se navikne na svoje ropstvo i lance te pomisli kako mu je udobno u njima nastojeci i sebe u to uvjeriti. Potrebno je uvijek podici oci srca prema Isusu koji može i želi i danas oslobadati. S naše strane važno je htjeti, odluciti se, boriti, tražiti i moliti. Tada ce se dogoditi naše uzdignuce i sloboda. Nikad ne reci „ne mogu“ nego reci „pokušat cu“ pa i nakon ponovljenih padova, i to još odlucnije i hrabrije.

Marija nam vjeruje. Povjerujmo i mi njoj i sebi. Zaželimo biti drugaciji, promijenjeni i novi ljudi koji iz dana u dan hodaju za Bogom na Božjem putu.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.9.2005