Razmišljanje uz zadnju poruku, 25.10.2001

GOSPA NA NAS RACUNA OZBILJNO

"Draga djeco! Pozivam vas i danas da molite iz svega srca i ljubite jedni druge. Djecice, vi ste izabrani da svjedocite mir i radost. Ako mira nema molite i dobit cete ga. Preko vas i vaše molitve, djecice, mir ce poteci svijetom. Zato, djecice, molite, molite, molite jer molitva cini cudesa u ljudskim srcima i u svijetu. Ja sam s vama i Bogu zahvaljujem za svakoga od vas koji je s ozbiljnošcu prihvatio i živi molitvu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu." 25. listopada 2001.

---

Vjerujem da su rijeci preslabe, malene i nedovoljne da izraze želju i ljubav Blažene Djevice Marije prema svojoj djeci. Njezina cistoca i velicina ljubavi ne mogu stati u rijeci. Svaka rijec ima snagu da rani ili da ozdravi. Svaka rijec nosi sa sobom duh, srce ili bezdušnost i prazninu. Znamo da Gospine rijeci dolaze iz cistog, u Bogu smirenog srca, ispunjenog ljubavlju koja se ne umara. Zato nam i poruka ovoga mjeseca želi biti putokaz, želi pokazati smjer. U prometu nam ne koristi prometni znak ako ga ne slijedimo, ako stojimo kod tog znaka nikad necemo doci k cilju. Znakovi nam služe da se ne izgubimo nego da dodemo do cilja. Tako nam i Gospina poruka želi reci, želi nas povesti, a mi smo oni koji hoce ili je nece slijediti. Vec više od dvadeset godina Gospa ne samo da govori nego želi viknuti svakome srcu: Molite. Lako cemo pronaci tisucu razloga da ne molimo ali je samo jedan razlog da molimo, a to je radosni susret sa Spasiteljem. Plod naše molitve jest ljubav za kojom ceznemo i koju tražimo ali možda na krivi nacin i na lažnim mjestima. Susrecemo se sa sve manje ljubavi u meduljudskim odnosima, sve više zavisti, ogovaranja, iskorištavanja i nerazumijevanja. I tome se cudimo i pitamo kako takvi pokvareni mogu biti ljudi. Možda se dovoljno ne cudimo zašto se tako malo ljudi odlucuje na molitvu. Ne cudimo se i ne pitamo zašto je sve manje obitelji koje zajedno mole, koje zajedno nose terete jedni drugima. Ne cudimo se puno kad netko pogrduje Božje ime jer smo se navikli na taj otrov. Ne cudimo se puno kad se obitelji, roditelji stide moliti jedni pred drugima i pred svojom djecom. Gospa ne upire prstom u naše rane koje predobro poznaje nego ih želi previti cistocom svoje ljubavi.

Pitamo se zašto je molitva tako teška? Možda zato jer ne vjerujemo u njezinu svemoc, ili bolje reci u svemoc Božju koji nema druge mogucnosti da nam pride i da nas spašava, oslobada i ozdravlja. Bog nam može dati samo ono što ga zamolimo. Mir može doci samo tamo gdje mu otvoriš vrata. On stoji pred tvojim vratima.

Možda i molimo za mir ali tako olako prihvacamo izvore svada: negativne misli, optužbe, sudove i prosudivanja, sumnjicenja, ogovaranja i klevetanja drugih. Mir ima svoju cijenu, i on se ne može kupiti poput neke stvari u trgovini. Mir nije jeftina stvar, on zahtijeva i odredenu šutnju ponekad herojsku. Borba za mir je neprestana borba. Tko želi biti borac mira potrebno se pripremiti za rat protiv samoga sebe, protiv vlastitih negativnih nagnuca koja donose plodove smrti i razaranja. Potrebno je postaviti stražu na svoja usta kako bi boravili u prisutnosti Onoga koji daje i koji jest mir. Samo preko srdaca koja žive u miru Gospodin može uspostaviti kraljevstvo mira najprije u našim obiteljima a onda u svijetu. Ucinimo ono što možemo a Bog ce uciniti ono što nam izgleda nemoguce. Ako ne ucinimo što je u našoj moci ni Bog nece na silu u otvrdlo i hladno srce.

Vjerujem da je Isusa najviše boljelo to što ga ljudi nisu uzimali ozbiljno. I Gospa je jednom rekla: Mnogi su koji su uzeli ozbiljno moje poruke ali su odustali kad su naišle teškoce i trpljenja. Isus nas uzima ozbiljno, Gospa na nas racuna ozbiljno zato toliko dugo ostaje s nama. Ona je kao Majka zahvalna za sve one koji s ozbiljnošcu slijede Majcin zov. Ne umorimo se poci za Njezinim rijecima. Približimo se Isusu preko Marije otvorenim srcem. Neka nas ljubav privuce Bogu a ne strah. Podimo k njemu prije nego nas kakva nevolja natjera k njemu. Probudimo se prije nego nas kakva iznenadna nesreca ili bolest probude iz duhovnog mrtvila.

Marijo hvala ti na tvojim pozivima, rijecima i dolascima. Hvala ti što si izmolila tolike milosti za sve one koji su otvorili srca, koji s ozbiljnošcu slijede zov tvoga srca. Hvala ti Marijo koji ce još pohodivši ovo mjesto doživjeti novo rodenje u susretu sa svojim Spasiteljem. Hvala ti Marijo za tolike obitelji koje se okupljaju na molitvu i hrane na izvoru života. Hvala ti Majko na tolikim probudenim srcima po sakramentima svete ispovijedi i svete mise. Hvala ti Majko što se nisi umorila s nama. Ne umori se zvati nas kad se mi umorimo i udaljimo.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 10. 2001.