Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. listopada 2003

NA PUTU OBRACENJA I SVETOSTI S MARIJOM

"Draga djeco! Iznova vas pozivam da se posvetite mom srcu i srcu mog Sina Isusa. Želim vas, djecice, sve povesti na put obracenja i svetosti. Samo tako, preko vas, možemo povesti što više duša na put spasenja. Nemojte odugovlaciti, djecice, nego recite svim srcem: Želim pomoci Isusu i Mariji da što više brace i sestara upoznaju put svetosti. Tako cete osjetiti zadovoljstvo biti Isusovi prijatelji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. listopada 2003

---

I danas u ovoj poruci Majka Marija izlijeva svoje srce puno ljubavi u ovim jednostavnim rijecima svoje poruke. Gotovo je nemoguce u rijeci staviti sve ono što Marija kao Majka osjeca prema nama, svojoj djeci. Ona želi da budemo sveti, a to znaci sretni, normalni i zdravi ljudi. Samo se to isplati biti i za to se svim silama u životu boriti. Isusova i Marijina želja i molitva je upucena nama, danas i ovdje, preko Gospine poruke. Usudio bih se reci da Gospa moli svakoga od nas kako bi konacno povjerovali da nam Bog želi dobro, da nas Bog ljubi. Bog ne ljubi samo dobre i svete nego i zle ljude. Problem je u tome što svatko ne odgovara na tu ljubav. Bez ljubavi je život covjekov na zemlji težak i gotovo nemoguc, ne samo Božje nego i ljudske ljubavi, topline, razumijevanja i dobrote. Ne bi mogli živjeti da tu ljubav nismo primili vec od rodenja na mnogo nacina i u mnogim životnim prigodama. Ljubav je onaj teren, tlo na koji svoj život možemo osloniti. Ona je temeljni uvjet života za sve ljude.

Svaki covjek se pita: Da li me Bog ljubi? Ako je to istina i ako toj istini dopustim da ude u moje srce, misli, osjecaje i preplavi cijeli moj život onda život postaje drugaciji i ljepši. Nažalost puno je negativnih iskustava, iskustava zla i zloce koji nas razuvjeravaju i stavljaju na kušnju našu vjeru u Božju ljubav koju je Isus posvjedocio za nas svojim životom. I sam Isus je iskusio paklenu zlocu na samome sebi ali nije odustao od covjeka ni od ljubavi prema covjeku. Bog ni svoga sina Isusa nije poštedio samo da nas uvjeri da smo ljubljeni. Dao se raspeti na križ kako bi spoznali što je Bog spreman uciniti za nas. S naše strane potrebno je na istinu tog dogadaja odgovoriti povjerenjem. Ako Isusu vjerom odgovorimo na njegovu ljubav postajemo vjecni i neuništivi.

Sveti Pavao kaže: «Sin Božji me je ljubio i predao samoga sebe za mene» (Gal 2, 20). Isus nas je sve ljubio ljudskim srcem, ne srcem plasticnim, nego srcem koje osjeca patnju, bol i radost, osjeca sve ono što i sami osjecamo. Ne postoji u našem životu ono što možemo osjetiti a da Isus nije osjetio, sve osim grijeha.

U Marijinom srcu nije se ugasila želja povesti nas na put obracenja i svetosti. Od trenutka kad joj Isus povjerava svakoga od nas preko apostola Ivana: «Ženo, evo ti sina!» Marija je Majka, koja nije odustala niti se prepala tako teške i odgovorne zadace da nas vodi putem svetosti do Boga, do života, i to ne bilo kakvog nego života u izobilju.

Nemojte odugovlaciti upozorava nas Marija, jer gubitak vremena je i gubitak milosti. Isus i Marija nas trebaju, trebaju i tebe i mene kako bi i drugi, svi došli do života, do Boga. Tko doživi Božju ljubav ne može ostati miran i nezainteresiran za sve one koji to još nisu doživjeli. Božja ljubav se ne može zadržati za sebe i u njoj uživati. Ona se želi darovati svima kako bi je svi doživjeli, nju tražili i za njom svim srcem ceznuli. Svaki kršcanin je misionar tamo gdje živi, ljudima koje susrece i koji ga okružuju. Ne umorimo se i ne zastanimo na putu kojim nas zove Majka Marija.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 10. 2003