Razmišljanje uz zadnju Poruka, 25. listopada 2006

VODIM VAS PREMA VJECNOM ŽIVOTU

"Draga djeco! Danas mi je Gospodin dopustio da vam ponovno kažem da živite u milosnom vremenu. Niste svjesni, djecice, da vam Bog daje veliku šansu da se obracate i živite u miru i ljubavi. Vi ste toliko slijepi i navezani na zemaljske stvari, i mislite na zemaljski život. Bog me je poslao da vas vodim prema vjecnom životu. Ja, djecice, nisam umorna iako vidim vaša srca teška i umorna za sve ono što je milost i dar. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. listopada 2006

---

Blažena Djevica Marija, buduci da je majka, dobro poznaje ljudsku dušu i srce. Poznaje i naše duhovne bolesti u koje možemo upasti a to su: zaboravljivost, tvrdoca srca, nemarnost, sljepoca i nezahvalnost Bogu za sve što smo primili i primamo od Njega. Zato nam ova poruka odjekuje u ušima i srcu kao podsjecanje, opomena, upozorenje i majcinski prijekor. Došla je da nas probudi, potakne i povede Bogu za koga nam se danas treba odluciti, ne tek poslije smrti.

Djevica Marija, koja nam dolazi iz slave Oca nebeskoga, bolje od nas poznaje sve opasnosti u koje naše duše mogu upasti. U prošlim vremenima po našim župama održavale su se pucke misije a kao geslo tih misija bio je: „Spasi dušu svoju“. Jedino je važno dušu spasiti. Duša je temelj i nositelj svega onog što covjek jest i po cemu postoji. Spasiti dušu to znaci biti povezan s Bogom, cistiti svoju savjest pred Bogom u iskrenoj ispovijedi, boriti se protiv svakog grijeha koji bi nas mogao udaljiti od Boga i jedne od drugih.

Dok smo ovdje na zemlji zdravi, dok nam sve više manje ide dobro nekako lako zaboravimo na dušu i na Boga. Previše smo u žurbi, trci i borbi da što više steknemo, imamo i da si osiguramo ovdje egzistenciju i život. Svi znamo da cemo sve ovo jednog dana morati napustiti ali se opet tako grcevito borimo i držimo ove zemlje. To su samo znakovi koliko je naša vjera malena, odnosno koliko malo racunamo na Boga. A posljedice svega toga su i te kako vidljive. Sve manje imamo vremena jedni za druge, sve je više nepovjerenja medu ljudima, susjedima, u obiteljima. Sve je više napetosti, nervoze, straha i tjeskobe u srcu. Gospa kao majka nam želi otvoriti oci za drugu stvarnost, Božju stvarnost koju nosimo u sebi, ali koja je zatrpana i ugušena stvarima, i tjeskobnim brigama za ovaj život i svijet. U ovom zemaljskom životu nam je potrebno puno toga. Mislimo da je sve važno u životu imati. Sve je važno jer sve necemu služi. Ali kad covjek umire, kad se nade pred Bogom onda je jedino važno da smo dušu spasili i da smo se borili ostati povezani s Bogom.

Bog nam šalje Majku svoga Sina Isusa, i našu nebesku Majku ovdje medu nas vec 25 godina i cetiri mjeseca. Marija nam je govorila: "Ja cu ostati s vama dok mi Svevišnji dopusti; Ja cu vas poticati dok mi Svevišnji dopusti biti s vama; Doci ce vrijeme kad ja više necu biti s vama."

Gospina prisutnost s nama na ovaj nacin, po ukazanjima je milost i dar. To je milost i dar Crkvi, tebi i meni ako je kao Majku prihvatimo i Njezine rijeci pretocimo u život. Neka majcinski pozivi ne budu uzaludni u našim životima i obiteljima. Uzmimo je ozbiljno vec danas da nam sutra ne bude kasno.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.10.2006