Razmišljanje uz zadnju Poruka, 25. studenog 2004

MOLITE NA MOJE NAKANE

"Draga djeco! U ovom vremenu sve vas pozivam da molite na moje nakane. Posebno, djecice, molite za one koji još nisu upoznali ljubav Božju i ne traže Boga Spasitelja. Budite vi djecice moje ispružene ruke i vašim primjerom približite ih mom Srcu i Srcu mog Sina. Bog ce vas nagraditi milostima i svakim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. studenog 2004

---

Marija kao majka Crkve i naša majka hoda s nama, budi nas i poziva. U ovom vremenu došašca koje je pred nama poziva nas da molimo na njezine nakane. Majka zna bolje od nas jer je prošla put kojim nama treba još ici. Živjela je na ovoj zemlji i došla je u slavu u domovinu na nebesima kamo je naš cilj, i kamo ona želi da i mi dodemo. Necemo pogriješiti ako svoje molitve, želje, nakane stavimo u njezino srce i u njezine ruke jer bolje od nas zna što je potrebno nama, našim obiteljima i svijetu u kojem živimo. «Bog nas je stvorio bez nas ali nas bez nas nece spasiti.» - rece sveti Augustin. Odgovorni smo za svoje živote ali i za živote naših bližnjih. Bog želi da budemo sustvaratelji novog i boljeg svijeta. Zbog toga nas i Marija poziva da molimo i osjecamo odgovornost za sve koji još nisu upoznali Božju ljubav i koji ne traže Boga Spasitelja. Ljudska sloboda je izranjena, ali ostaje cežnja u ljudskom srcu, cežnja za Bogom koju nitko i ništa ne može ispuniti doli Bog jedini. Marija nas poziva na molitvu, a molitva je u tome da dodemo u dodir s cežnjom u nama, cežnjom za Bogom.

Ako covjek svoje srce ne ispuni cežnjom i ljubavlju prema Bogu on ce tražiti ispuniti svoje praznine drugim stvarima, idolima. Svjedoci smo kako se covjek na svom životnom putu može uspinjati k idealu i može padati k idolu. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju i zato je Bog naš jedini ideal. Sve ostalo su idoli. Samo Bog može ispuniti dušu svjetlom smisla i dati snagu za život na Njegovom putu. Bog se po Mariji naginje nad nas želeci nas privuci k sebi ne prisilom nego ljubavlju. A ljubav, da tako kažemo, ne može biti mirna dok ne vidi sretnim ljubljeno stvorenje. Ljubav je ta sila koja je Mariju privukla nama, njezinoj djeci. Ljubav joj daje snagu kroz tolike godine. Ljubav je izvor iz kojeg crpi snagu i ostvaruje pobjede u mnogim srcima. U tome joj i mi možemo pomoci, to i Marija želi.

Da bismo mogli pomoci Mariji moramo se i sami približiti njoj, njezinom srcu. Mi sami moramo postati promjenom koju želimo vidjeti i izmoliti kod drugih. Nema drugog nacina ni puta. Znamo da je nemoguce mijenjati druge svojim savjetima, opomenama, mudrim rijecima i kritikama. Druge možemo mijenjati samo ljubavlju, samo promjenom i obracenjem koje ce vidjeti na nama. Gospa nas moli, rekao bih, da budemo njezine ruke. Ona nema drugih ruku nego naše. Želi da naše ruke, noge, rijeci i srce postanu njezino i njezinog Sina Isusa.

Ljubav teži slicnosti. Mi cemo iz dana u dan postajati ono što stoji pred nama, ono što smo stavili kao ideal svog života. Tako ce naše misli, osjecaji, rijeci i srce postajati slicni Marijinim i Isusovim mislima, osjecajima, rijecima i srcu. Tek tada cemo moci druge približiti Marijinu i Isusovu srcu, odnosno oni preko nas svome srcu.

Molimo i mi s blaženom majkom Terezijom: «Želiš li moje ruke, Bože, da bi cijeli dan pomagale onima što trebaju pomoc. Bože, dajem ti svoje ruke. Želiš li moje noge, da bi citav dan, svaki dan, odlazile k onima kojima je potreban prijatelj. Bože, danas ti dajem svoje noge. Želiš li moj glas, Bože, da bi citav dan govorio onima što su im potrebne tvoje rijeci ljubavi. Bože, danas ti dajem svoj glas. Želiš li moje srce, Bože, od zore do mraka, da bi voljelo sve bez iznimke. Bože, danas ti dajem svoje srce.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 11. 2004