Razmišljanje uz zadnju poruku, 25.12.2001

BUDITE ZNAK NEMIRNOM SVIJETU

"Draga djeco! Pozivam vas danas i poticem na molitvu za mir. Napose vas danas pozivam, noseci vam u mojim rukama Novorodenog Isusa, da se ujedinite s Njim preko molitve i postanete znak ovom nemirnom svijetu. Poticite jedni druge, djecice, na molitvu i ljubav. Nek vaša vjera bude poticaj drugima da više vjeruju i ljube. Sve vas blagoslivljem i pozivam da budete bliže mom srcu i srcu malog Isusa. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu." Poruka, 25. prosinca 2001.

U prošloj poruci od mjeseca studenoga, pred samo vrijeme Došašca, Gospa nas je pozvala da pripremamo svoja srca za dolazak Kralja Mira koji jedini može i želi dati mir ljudskom srcu iz kojega dolaze i mržnja i ljubav, i praštanje i osveta, i mir i nemir.

U ljudskom srcu nastaju odluke za dobro i odluke za rat. Bez Isusa mir je nemoguc. Uzalud su svi ljudski napori, inicijative i politike da uspostave mir. Nemir i mržnja dolaze iz nemirnog srca kao što mir i ljubav dolaze iz srca u Bogu smirenog. Sve zavisi od toga gdje su korijeni moga bica i moje egzistencije, gdje sam postavio stablo svoga života. Bogu možemo jedino otvorenim srcem koje ne spava, srcem koje vjeruje, srcem koje nije okovano ohološcu koja teško prigiba koljeno pred drugim covjekom i Stvoriteljem.

Da nas i ovaj Božic ne bi mimoišao, da bismo susreli Božic, potrebno se sagnuti do razine djeteta. Isus ce nam reci: "Ako ne postanete kao djeca…" (M 18,2-4) Djeca po zlu i cistoci srca a ne djetinjasti. Potrebno je zastati do jaslica i upiti taj prizor, taj tajanstveni dogadaj neobicnog rodenja koje se dogodilo na našoj zemlji. Od tog dogadaja više ništa nije isto, ova zemlja više nije prokleta i osudena na propast. Potrebno je sjesti do nogu Isusovih, sici s brda vlastite oholosti i umišljenosti da sve znamo i možemo sami, kako bi nam dijete Isus progovorio i oplodio nas svojim mirom. Ucimo se i ovog Božica od djece povjerenju, ucimo se od djeteta Isusa koji je sišao do zemlje, do nemoci novorodenog djeteta, da bismo ga lakše razumjeli i prihvatili. I djeca lakše prihvate, razumiju i poslušaju govor svojih roditelja koji se znaju sagnuti do njihove razine i progovoriti im. Tako se i Bog sagnuo do naših nizina da bi nam bio razumljiv, tako je i Blažena Djevica Marija sišla k nama i progovorila nam našim razumljivim jezikom. Sve njezine poruke mogu se svesti na dvije rijeci: molite i obracajte se. Obratite se od mrtvih stvari, predmeta, k živome Bogu iz kojega nam dolazi svaka radost i mir.

I u ovoj poruci ona nam progovara i potice nas na mir, ne bez razloga jer vidimo da smo okruženi i ispunjeni nemirima svih vrsta i boja. Ništa nam se u životu ne dogada slucajno. Sve ima svoj uzrok kojeg mi možda ne poznajemo. I mir i nemir imaju svoje uzroke i razloge. Ne postoji slijepa sudbina u našem životu, kako se cesto zna reci.

Kao prvog dana, 24. lipnja 1981. godine kada se Gospa ukazala vidiocima s djetetom Isusom u narucju, tako i u ovoj poruci ona nam nosi i daruje Isusa koji ima odgovor na naša pitanja, rješenje za naše probleme. Marija nam i danas daruje Isusa koji je Put, Istina i Život. Daruje ga iznova, kao što ga je jednom zauvijek darovala ovom covjecanstvu rodivši ga tijelom i svojom vjerom u Betlehemu. Taj dogadaj nije pobožna prica nego stvarnost koja se odigrala na ovoj planeti. Bez Isusa smo izgubljena stvorenja koja lutaju ovom zemljom bez smisla i cilja, bez Njega nemamo puta nego stranputice. Ako Njega nemamo ostaju nam laž, smrt i ocaj.

Još dok je hodao ovom zemljom Isus se pitao: "A Sin covjecji kad dode, hoce li naci vjere na zemlji?" (Lk 18;8) Isus dolazi ne samo ovog Božica nego svakog dana želi te pohoditi. Želi pronaci otvorena vrata, ispruženu i toplu ruku, upaljeno svjetlo vjere. Isus te želi pohoditi i u tvome svagdanu obojenom monotonijom života i težinom posla, pohada te u covjeku simpaticnog i manje dragog lica, pohada te Isus u svim susretima i razgovorima s ljudima, hoceš li ga prepoznati? Isus se pita hoceš li poslušati njegovu rijec: hoceš li poput Petra baciti mreže, hoceš li po njegovoj rijeci praštati i blagoslivljati ljude, život, svoje putove i križeve života, ili ceš proklinjati i ocajavati. Isus se i danas pita hoce li naci vjere.

Gospa nas ne prestaje poticati i oduševljavati racunajuci na nas, koji želimo i prihvacamo rijeci njezinih poruka. Ona zna da nas ne mogu ugroziti naši neprijatelji i mrzitelji, nego ce nas više ugroziti naše pomanjkanje vjere, ljubavi i prijateljstva prema Isusu. Odgovorni smo za svoj život ali i za živote ljudi koje nam je Bog stavio na put. Od srece drugih ljudi ovisi i naša sreca. Pokušajmo danas - ne sutra - osluškivati jeku Božjeg glasa kao cežnju našega srca. Utišajmo buku i glasove kojima smo okupirani: crnim vijestima i katastrofama iz novina ili s radija ili televizije, kako bismo osjetili blizinu i toplo srce naše nebeske Majke i malog Isusa kojega nam Gospa rada i daruje.

Medugorje, 26.12.2001.
Fra Ljubo Kurtovic, OFM