Razmišljanje uz zadnju listopada, 25. prosinca 2002

VRIJEME VELIKIH MILOSTI I KUŠNJI

"Draga djeco! Ovo je vrijeme velikih milosti, ali i vrijeme velikih kušnji za sve one koji žele slijediti put mira. Zbog toga vas ponovno, djecice, pozivam molite, molite, molite ne rijecima nego srcem. Živite moje poruke i obracajte se. Budite svjesni ovog dara da mi je Bog dopustio biti s vama, posebno danas kad u svojim rukama imam malog Isusa – Kralja mira. Želim vam dati mir a vi ga nosite u svojim srcima i darujte ga drugima, sve dok Božji mir ne zavlada svijetom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. prosinca 2002.

---

Blažena Djevica Marija, i ovog Božica nam rada Isusa, Njemu nas vodi i Njega nam daruje sa željom i molbom da ga primimo kao što ga je ona primila. Bog Otac u svojoj vjecnoj ljubavi i mudrosti kad se ostvarila punina vremena prišao je Mariji, po andelu Gabrijelu, i zamolio je hoce li pristati da bude Majka božanskog djeteta Isusa. Bog ne prisiljava nego privlaci, nudi svoj spas a ne namece ga. Marija je izrekla svoj «Da» u ime covjecanstva, u ime svih naraštaja ljudi, u ime svakoga od nas. Njezin «Da» odjekuje sve do danas. U Marijinu tijelu i srcu je bilo mjesta za Boga. Bog se sagnuo stvorenju - Mariji tražeci od nje suradnju za svoj plan spasenja covjeka. Bog nije htio ostati samo Bog. Postao je i covjek. Stvoritelj je zaželio postati stvorenje. Tako je pokazao vrijednost covjeka i njegovu sposobnost primiti i prihvatiti Stvoritelja. Nezamislivi su i nedokucivi putovi Božje ljubavi za covjeka. Bog postaje malen, neznatan prepuštajuci se i darujuci sebe ljudima. Bog zna da ga covjek može udomiti u svoj život zato mu dolazi.

Zbog toga nam Marija u ovoj poruci ponovno stavlja na srce rijeci: «Ovo je vrijeme velikih milosti ali i vrijeme velikih kušnji.» Upravo nam sveti Jakov u svojoj poslanici govori o koristi kušnje: «Pravom radošcu smatrajte, braco moja, kad upadnete u razne kušnje znajuci da prokušanost vaše vjere rada postojanošcu» (Jak 1, 2 – 3). Iskustvo života nam govori da uz milosti idu i kušnje. To nam potvrduje i Marijin život koji je bio pun kušnji, muka i tereta života. Ali unatoc tome ona je pjevala svoj Velica, jer je otkrila Boga kao jedino svoje blago. Majka Marija je najcistije ostvarenje vjere. Za cijeloga svog života, pa i u posljednjoj kušnji, koju joj starac Šimun kod prikazanja u hramu prorice da ce joj mac boli probosti dušu, njezina se vjera nikad nije pokolebala. Ona nije prestala vjerovati da ce se ispuniti Božja rijec.

Vjera može biti stavljena na tešku kušnju. Svijet u kojem živimo, situacije, dogadaji, nepravde, iskustva zla i patnje kao da proturjece Radosnoj vijesti i ovoga Božicnog dogadaja - utjelovljenja Boga. Uvijek nam je iznova potrebno okretati se svjedocima vjere. A jedan od najcistijih, najsvetijih svjedoka, uzora koji stoji pred nama jest Majka Marija koju nam Bog daruje u ove dane i u ovo naše vrijeme. Ona nam ne dolazi praznih ruku ni srca. U rukama nam danas drži Spasitelja svijeta, Kralja mira. Tako je došla prvog dana svog ukazanja. I u tome je cijeli program njezinih poruka, poziva i dolazaka. Donijeti nam Isusa i voditi nas Isusu. Majka ne prestaje kucati na vrata naših srdaca kao što je kucala na vrata stanovnika Betlehema da je udome s Isusom kojeg im je nosila pod svojim srcem. Do danas se nije umorila iako je naišla na mnoga zatvorena vrata obiteljskih kuca i srdaca. I ove božicne noci Ona nam dolazi s Isusom. Ne ostanimo gluhi i slijepi za dar neba koje se otvorilo da nas udomi i utopli u našim hladnim nocima i domovima. Neka ni drugi pokraj nas ne ostanu smrznuti zbog naše zatvorenosti i sebicnosti.

Hvala ti Majko Marijo za Spasitelja kojega nam nosiš i radaš.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 12. 2002.