Razmišljanje uz zadnju poruku, 25. prosinca 2003

SVE VAS LJUBIM

"Draga djeco! I danas vas sve blagoslivljam sa svojim Sinom Isusom u narucju i nosim vam Njega koji je Kralj Mira da vam on udijeli svoj mir. S vama sam i sve vas ljubim djecice. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. prosinca 2003.

---

Blažena Djevica Marija, Kraljica Mira obraca nam se: «Draga djeco, i danas…» I danas kao kroz sve ove godine i Božice Majka Mira dolazi nam sa svojim sinom Isusom, Kraljem Mira u narucju. I danas kao prvog dana ukazanja kada su je vidioci, tada djeca, ugledali prvi put na Brdu Crnici, Gospa naša nebeska Majka došla je s djetetom Isusom u narucju. Kao da je htjela reci: Nosim vam Isusa i vodim vas Isusu. Što nam više od toga treba? Zato trebamo tražiti i ceznuti za onim najvišim, jer Bog nam ne želi dati malo nego sve, ne bilo kakav život nego život s Njim. A taj život zapocinje vec ovdje.

Nitko ni slutiti nije mogao kolika srca ce kroz sve ove godine ovdje doživjeti svoj susret s Bogom, svoje novo rodenje i preporodenje. Kako onda tako i danas. Ali isto tako ne možemo izmjeriti ni zamisliti snagu i dubinu Božje ljubavi i strpljivosti s covjekom. Bog je strpljiv s covjekom i ceka ga kad ce mu konacno povjerovati da ga obdari nicim drugim nego samim sobom. Zato nam je u Božicu važno cekati ne nešto nego nekoga. I Djevica Marija nam ovdje ne donosi nešto. Mir nije nešto nego netko. On je osoba koja ima svoje ime a to je Kralj Mira – Isus Krist, novorodeni. Nemojmo se zadovoljiti prosjecnošcu, mlakošcu, tradicijom i obicajima koji idu uz Božic nego ceznimo za onim što je u svojoj biti Božic. Kad to znamo onda sve ima smisla. Onda ima smisla i svecano odijelo, i jelo i pice i svi ukrasi koji prate Božic. Kao što kaže jedna izreka: «Što ce ti u životu brzina ako nemaš cilja.» Tako je i s našom vjerom. Što ce nam svi izvanjski vjerski obicaji ako ne znamo na cemu sve to pociva i koja je bit i smisao svega toga.

Božic je Isusov i naš dan. Ovu svetkovinu, svecanost On je ucinio za nas. On – Kralj Mira nije došao samo živjeti s nama ljudima nego i umrijeti za nas ljude kako bi ostao zauvijek s nama, kako bi ostao Emanuel – s nama Bog. Bog je to ucinio radi nas ljudi i radi našega spasenja.

Samo maleni i ponizni otkrivaju Boga. Toliki ponizni i maleni otkrili su Isusa po Mariji i njezinoj blizini ovdje medu nama. Jedino ponizni vide da djecje srce vidi dalje od srca odraslog covjeka. Ali i odrasli mogu imati djetinje srce. Ponizni, to znaci ljudi s djecjim srcem vide da se medu nama dogodilo nešto nevjerojatno za našu ljudsku pamet, nešto velicanstveno. Isus i ovog Božica dolazi reci nama da su nam krivice okajane, da Bog nema ništa protiv nas, došao je da nas izvede iz tmina, nemira i izgubljenosti. Ušao je i u naše grobove da nas uvede u život. Ušao je u naše mržnje da nas uvede u ljubav. Isus Krist – to je zapravo Božic. Bog je sišao na našu zemlju, po Duhu Svetom zacet u utrobi Blažene Djevice Marije. On nam i danas dolazi po Mariji.

Gledajuci svako dijete pa tako i dijete Isusa u jaslicama izgleda nam slabašan, nejak i nevjerojatan. Kao njegova Crkva, slabašna, odviše ljudska, grešna i nemocna. Ali, ispod te vanjske vidljivosti krije se nepobjediva snaga neba koja želi zaživjeti i u svakome od nas ako dopustimo da k nama pride. Marija Kraljica Mira nam po tko zna koji put govori: S vama sam i sve vas ljubim. Sve nas ljubi bilo nam pravo ili krivo, ljubi nas prihvatili je mi ili ne. Ako je prihvatimo biti ce to na naš spas i novi život, nas samih i naših bližnjih. Molimo Gospodina da se to dogodi.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 12. 2003