156
26. studenog 2000.

"Draga djeco! Danas kad vam je nebo na poseban nacin blizu pozivam vas na molitvu da preko molitve stavite Boga na prvo mjesto. Djecice, danas sam vam blizu i blagoslivljem svakog od vas svojim majcinskim blagoslovom da imate snage i ljubavi za sve ljude koje susrecete u vašem zemaljskom životu i da možete davati Božju ljubav. Radujem se s vama i želim vam reci da se vaš brat Slavko rodio u nebo i da zagovara za vas. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu." 25. studenoga 2000.

DOÐI, GOSPODINE ISUSE

U povijesti Crkve ispreplicu se milost i grijeh, dobro i zlo. Svatko tko trijezno promatra svoj život uocava da se i u njegovu osobnom životu ispreplicu milost i grijeh, zlo i dobro. No, nema covjeka koji ne bi htio biti više covjek, ni kršcanina koji ne bi želio biti više kršcanin. Jedva tko bi želio biti manje covjek i jedva koji kršcanin biti manje kršcanin. Potreba za biti više kršcanin najbolje je tlo za Božje djelovanje u vremenu Adventa. Ne toliko zbog toga što je Advent - i zbog toga, naravno - nego više stoga što je to stvarna potreba. Ovaj Advent je prigoda da zauzetost mnogim obvezama ne postane opravdanje što je sve ostalo po starom. Isus i njegova Majka Marija društvo su s kojim se stiže zbiljski ispunjenom Božicu.

Prihvatimo njihovo suputništvo i društvo sa svim onim što iz toga proizlazi.

Fra Ivan Landeka

V I J E S T I

U SPOMEN DR. FRA SLAVKU BARBRICU

Fra Slavko Barbaric umro je 24. studenoga 2000. u 15, 30. Nakon završene pobožnosti Križnoga puta, kojega je svakoga petka obicno predvodio na Križevcu za župljane i hodocasnike, osjetio je bolove. Sjeo je na kamen, ubrzo legao na zemlju, izgubio svijest i dušu predao Gospodinu.

Fra Slavko Barbaric roden je 11. ožujka 1946. u obitelji Marka i Luce r. Stojic u Dragicini (župa Cerin). Osmogodišnju školu pohadao je u Cerinu, a gimnaziju u Dubrovniku. U franjevacki red je stupio na Humcu 14. srpnja 1965. Svecane zavjete je položio 17. rujna 1971. Za svecenika je zareden 19. prosinca 1971. Studirao je Sarajevu, Grazu i Freiburgu. Studije je završio u Grazu (Austrija) postigavši magistrat. Nakon 5 godina pastoralnog djelovanja u Hercegovackoj provinciji, u župi Capljina, 1978. je otišao na daljnje studije u Freiburg gdje je 1982. godine postigao doktorat iz podrucja religiozne pedagogije i titulu psihoterapeuta.

Kao svecenik-franjevac djelovao je u Capljini od 1973. do 1978. Od proljeca 1982. do rujna 1984. djelovao je u Mostaru kao vjeroucitelj za studente, vodio molitvene seminare kod casnih sestara u Bijelom Polju kod Mostara. Zbog plodonosnoga rada s mladima i zbog molitvenih tecajeva, koje su studenti izvanredno prihvatili, ondašnja komunisticka vlast zapocela je progoniti fra Slavka. U tim teškim trenucima uzoriti kardinal Franjo Kuharic zaštitio je fra Slavka Brabarica u njegovu djelovanju. Zbog poznavanja glavnih europskih jezika, i pored obveza u župama u kojimaje djelovao, fra Slavko je s hodocasnicima u Medugorju radio neumorno zapravo vec od svoga povratka sa studija 1982. godine. U Medugorje je službeno premješten 1983. Na zahtjev biskupa Žanica 1985. premješten je u župu Blagaj, a 1988. na Humac gdje je obnašao mjesto kapelana i pomocnog ucitelja novaka..

Pocetkom rata u Bosni i Hercegovini, kad su svi stariji fratri otišli u Tucepe kao prognanici, na usmeno odobrenje + fra Drage Tolja, ondašnjeg provincijala, fra Slavko je ostao u Medugorju.

Od pocetka njegova djelovanja u Medugorju poceo bavio se spisatesljskim radom pišuci knjige duhovnoga sadržaja: Molite srcem, Daj mi svoje ranjeno srce, Slavite misu srcem, U školi ljubavi, Klanjajte se mome Sinu srcem, S Isusom i Marijom uz Golgotu prema Uskrsnucu, Molite zajedno radosna srca, Majko vodi nas miru, Slijedi me srcem, Razgovori i Postite srcem koja iz tiska izlazi ovih dana. Knjige fra Slavka Barbrica prevedene su na dvadesetak jezika i tiskane u preko 20 milijuna primjeraka diljem svijeta. Osim knjiga objavljivao je clanke u razlicitim revijama. Uredivao je Bilten sv. Franje u Capljini, suradivao u Kršnom zavicaju, Glasu mira i na Radiopostaji “Mir” Medugorje Uz spisateljski rad neumorno je govorio hodocasnicima, vodio euharistijska klanjanja, molitve pred križem, molitvu krunice na Podbrdu i pobožnost Križnog puta na Križevcu gdje je i završio svoj ovozemaljski život. Vodio je posebne godišnje susrete za svecenike i mlade, u provincijskoj kuci “Domus pacis” vodio je seminare posta i molitve. Zbog velikih stradanja u ratu utemeljio je i vodio ustanovu za odgoj i skrb “Majcino selo” u kojoj vec sada živi preko 60 osoba (ratne sirocadi, djece razorenih obitelji, djevojaka - majki, te starih nezbrinutih osoba i bolesne djece). Ako je itko znao voliti djecu onda je to znao fra Slavko. I maleni su volili njega: uvijek su oko njega bili i on ih je uvijek na neki nacin znao oko sebe okupiti - baš kao i Isus! Njegova psihoterapeutska izobrazba i odgoj omogucili su mu rad s ovisnicima o drogama u zajednici “Cenacolo” koju je utemeljila s. Elvira i to poglavito u njihovoj kuci u Medugorju “Campo della Vita”. Pomoc dobrocinitelja iz cijeloga svijeta trudio se usmjeriti i u dva fonda: “Fond djeci poginulih branitelja u Domovinskom ratu” i “Fond prijatelji talenata” - za pomoc mladim studentima.

Teško je izdvojiti bilo što iz života ovoga velikoga i nesvakidašnjega covjeka. No, ako bi ipak to kušali uciniti bilo bi to zasigurno razdoblje njegova života u Medugorju. Fra Slavko Barbaric prokrstario je svijetom šireci Gospinu poruku mira i pomirenja. Bio je duša i srce pokreta mira koji se u Medugorju rodio prije 19 i pol godina. Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezika, lakoca komuniciaranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za covjeka u potrebi, nepresušna energija za koju je cak bilo teško i vjerovati da je jedan covjek može posjedovati, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo je molio i postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. To je zapravo bila i srž njegova života: molitvom i postom ljudske duše dovoditi Bogu po Mariji - Kraljici mira.

Živjeti pored njega cinilo se ponekad nestvarnim - on je naime, bio tu u svijetu, a istovremeno tako izvan njega. U njegovoj blizini rijeci Isusove velikosvecenicke molitve pretvarale su se u zbilju: “...Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvoja je rijec istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvecujem za njih da i oni budu posveceni istinom...” (Iv 17, 16-19).

Pokop je obavljen na mjesnom groblju “Kovacica” u Medugorju u nedjelju 26. studenoga 2000. nakon sprovodne mise u crkvi sv. Jakova u 14. sati.

BROJ PRICESTI I KONCELEBRANATA

Buduci da je listopad u katolickoj tradiciji mjesec na poseban nacin posvecen Blaženoj Djevici Mariji, velik je i broj hodocasnika koji su odabrali upravo ovo vrijeme za hodocašce u Medugorje.

Tako je tijekom listopada u župi Medugorje podijeljeno 120.000 sv. pricesti, a na sv. misama koncelebriralo je 2870 svecenika iz domovine i inozemstva.

Najbrojnije skupine bile su iz: Irske, SAD-a, Njemacke, Poljske, Austrije, Italije, Koreje, Ceške, Poljske i Francuske, te naravno Hrvatske.

ZAJEDNICA “CENACOLO” - KUCA ZA DJEVOJKE

U nazocnosti velikog broja djevojaka i mladica, njihovih roditelja i prijatelja ove zajednice, 1. studenoga 2000. svecano je otvorena i blagoslovljena kuca za djevojke ovisnice u župi Medugorje. To je jedna od 60 kuca, i druga u Medugorju, cija je vrata zajednica “Cenacolo” otvorila za mlade s problemima ovisnosti o drogama.

Ova zajednica svoj put iz pakla droge u novi život temelji na molitvi i radu, te stoga i ne cudi veliki broj mladih koji u njoj pronadu put ozdravljenja. Podsjetimo, zajednicu “Cenacolo” utemeljila je s. Elvira Petrozzi 1983. godine trežeci put izlaska za sve veci broj ovisnika.

Djevojke se primaju u zajednicu nakon obavljenih razgovora s njihovim roditeljima i njima samima koji se održavaju u prostorijama Župnog ureda u Medugorju svake subote u 9 sati.

RELJEFI MEÐUGORSKIH FRANJEVACA UBIJENIH U II. SVJETSKOM RATU

U Kapelici klanjanja 3. studenoga 2000. blagoslovljeni su reljefi petorice franjevaca rodom iz župe Medugorje koji su tijekom II. svjetskog rata svoju vjeru u Isusa Krista posvjedocili mucenickom smrcu.

U godini Velikog jubileja župa Medugorje na poseban nacin se željela prisjetiti ubijenih franjevaca u drugom svjetskom ratu. Od njih 66, koliko ih je stradalo pod komunistickim režimom, petorica su iz župe Medugorje. Njima u cast izradeno je pet reljefa koji su postavljeni u Kapelici klanjanja. Tom prigodom slavljena je sv. misa koju je predvodio provincijal hercegovackih franjevaca dr. fra Tomislav Pervan.

U svojoj propovijedi fra Tomislav Pervan se prisjetio mnogih koji su dali život za Krista - gotovo tisucu svecenika iz hrvatskog naroda u prošlim je ratovima poginulo.

Na koncu mise medugorski župnik fra Ivan Sesar zahvalio se na posbena nacin bivšem župniku fra Ivanu Landeki koji je potaknuo da se upravo u ovoj godiini velikog Jubileja obilježi spomen na pet fratara koji su mucenickom smrcu posvjedocili vjeru u Isusa Krista. Ovoj svecanosti nazocili su clanovi mnogobrojne rodbine i župljani Medugorja koji od sada imaju prigodu i na ovaj nacin biti povezani sa svojim franjevcima kojima se ne zna grob: mogu doci u kapelicu, biti uz njih, moliti za njih i utjecati se njihovu zagovoru.

PREMINUO FRA IVAN BRADVICA

U subotu 4. studenoga 2000. u bolnici u Camogli kod Genove u Italiji preminuo je franjevac Hercegovacke franjevacke provincije fra Ivan Bradvica. Pokop ovozemnih ostataka fra Ivana Bradvice obavljen je 9. studenoga na Humcu.

Fra Ivan Bradvica roden je 9. svibnja 1944. u Veljacima. Osnovu školu završio je u Vitini, a gimnaziju u franjevackom sjemeništu u Viskom. Bogosloviju je pohadao u Sarajevu, Trentu i na Antonianumu u Rimu gdje je diplomirao 1971. godine. Doživotne zavjete je položio 1969. u Trentu u Italiji gdje je i zareden za svecenika 1970. Od 1971. do 1991. kao svecenik-franjevac djelovao je medu Hrvatima u dijaspori SAD-a i Kanade. Bio je župni pomocnik u hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu, nakon cega je godinu dana djelovao u župi sv. Cirila i Metoda u New Yorku. U župi sv. Nikole Tavelica u Montrealu djelovao je kao župnik od 1976. do 1987. godine i gdje je izgradio novu crkvu i hrvatsko katolicko središte. Dvije godine je djelovao u hrvatskom franjevackom središtu u Norvalu u Kanadi, a od 1989. do 1991. bio je župnik u župi sv. Obitelji u Kitcheneru u Kanadi. S pocetkom demokratskih promjena u domovini Hrvatskoj fra Ivan Bradvica se vraca u rodni kraj. Djeluje u franjevackom samostanu na Širokom Brijegu, a potom i u opkoljenom Konjicu. U župu Medugorje dolazi u kolovozu 1995. i neumorno radi do ožujka 1999. kada se ponovno vraca u Konjic u kojemu predano radi na duhovnoj i materijalnoj obnovi te devastirane župe.

Pokop ovozemnih ostataka fra Ivana Bradvice obavljen je na Novom groblju u Ljubuškom 9. studenoga 2000. u nazocnosti velikog broja redovnika, redovnica, svecenika i vjernika. Sv. misu, u crkvi sv. Ante na Humcu je predvodio msgr.Ratko Peric, biskup mostarsko-duvanjski i trajni upravitelj trebinjsko-mrkanjski u zajedništvu s 85 svecenika.

Mi koji smo imali srecu izbliza živjeti uz ovoga franjevca široka srca i nadasve pobožna duha osjecamo veliki gubitak buduci smo tijekom dugog niza godina bili praceni pastoralnom brigom i zauzetošcu ovoga marljivoga i na poseban nacin Gospi odanoga franjevca. Osim župljana župe Medugorje u kojoj je fra Ivan djelovao cetiri godine, i mnogi inozemni hodocasnici vratili su se svojim domovima potaknuti na novi život i put obracenja kroz duhovne nagovore i seminare koje je za njih vodio fra Ivan.

I na ovaj nacin još jednom zahvaljujemo Bogu za sve dobro koje je ucinio preko svoga sluge preporucujuci ga u vaše molitve.

SEMINARI U “DOMUS PACIS”

U kuci molitve “Domus pacis” održano je nekoliko razlicitih molitvenih seminara.

Sestre franjevke Hercegovacke franjevacke provincije održale su od 3. do 5. studenoga 2000 seminar za 40 djevojaka . Održana su i dva seminara posta i molitve i to: od 5. do 11. studenoga za hodocasnike francuskog jezicnog podrucja i od 13. do 18. studenoga za hodocasnike njemackog jezicnog podrucja.

Clanovi franjevacke mladeži iz župe Medugorje zajedno sa svojim voditeljem fra Brankom Radošem imali su duhovnu obnovu od 10. do 12. studenoga, dok su se framaši iz raznih krajeva Hercegovine okupili na dvodnevnom seminaru od 24. do 26. studenoga.

Ovakvi seminari su potvrda koliko su svi, i mladež i odrasli, potrebni duhovne obnove i rasta. Medugorje sa svojim molitvenim životom to im uistinu i nudi. Stoga su svi seminari unaprijed popunjeni i svake godine ih je sve više i više.

BILTEN IZLAZI SVAKOGA 26. U MJESECU

Umjesto 5. u mjesecu, kao što smo to prethodno najavili, Bilten s mjesecnim vjestima objavljivat cemo svakoga 26. u mjesecu.

Published by: INFORMATIVNI CENTAR MIR - Svetiste Kraljice Mira (Information Center MIR - Shrine of the Queen of Peace), 88266 Medjugorje.
Director: fra Miljenko Stojic.
Information Office: 00387-36-651-988
Parish Office: 00387-36-650-206; 650-310; 651-333
Fax: 00387-36-651-444
Radio: 00387-36-651-100; fax 651-300
E-mail: medjugorje-mir@medjugorje.hr; Internet: http://www.medjugorje.hr
Automatic Message: 060-325-325. By calling this number you can hear the latest message of Our Lady in Croatia, Bosnia-Hercegovina, Slovenia, Austria, Switzerland and Germany, as well as also the meditation and the news from Medjugorje which is updated every Wednesday.

---

Last Modified 11/29/2000