171
26. veljace 2002.

"Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas da postanete Isusovi prijatelji. Molite za mir u vašim srcima i radite na osobnom obracenju. Djecice, samo tako cete moci postati svjedoci mira i Isusove ljubavi u svijetu. Otvorite se molitvi da vam molitva bude potreba. Obracajte se, djecice, i radite da što više duša upozna Isusa i njegovu ljubav. Ja sam vam blizu i sve vas blagoslivljem. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu." 25. veljace 2002.

VRATA DO KRISTA

Zakoracili smo u korizmu - vrijeme milosti, molitve, posta, pokore i obracenja. Korizmu sacinjavaju upravo rijeci koje nam je Gospa toliko puta ovdje u Medugorju ponovila: molitva, post, pokora, obracenje. Korizma je vrijeme milosti jer nam se u cetrdeset dana pruža prigoda, kroz osobnu kušnju i cišcenje, dodirnuti i dno i vrhunac smislenog života. U tom vremenu traži se predanje Bogu. Traži se i odricanje od radosti ovoga svijeta kako bi covjek potpuno mogao biti slobodan, a duša se tek u slobodi osjeca kod kuce. U korizmi je potrebno naci trenutak mira, trenutak samozataje. Potrebno je umrijeti sebi kako bi zaživjeli u odsjaju Krista i zablistali u drugima. U korizmi se jednostavno moraš opredijeliti, moraš okusiti gorcinu Kristove patnje ako misliš uživati i njegovu proslavu.

Korizmeni dani su trenuci u kojima i bogataš i siromah trebaju hoditi istim stazama, to su trenuci gdje uceni i nepismeni nalaze zajednicki jezik i postaju braca sjedinjena Kristovim križem. U korizmi možemo slobodno vikati: blago mirotvorcima, blago patnicima, blago gladnima i žednima, blago siromašnima! Isto tako, možemo s takvima stati u redove i cekati milost za nas i za one koji od Božjega svijeta cine tamnicu pojedinaca i naroda. No, naša dužnost u korizmenom vremenu nije osuda svijeta, nego preporod po našem odricanju, postu, molitvi i pokori. Samo na to imamo pravo. Kad to ucinimo onda ce svijet sam sebi biti osuda i sam ce sebi najaviti propast.

Isus je u kušnjama molio, postio, trpio. On je znao da bez tih iskustava trpljenja i vremena svoga osobnoga cišcenja nece moci mijenjati covjecanstvo. On se do kraja predao u službu covjeka i kroz patnju mu se približio, svojim znojem je zalio klicu prijateljstva covjeka i Boga i svojom krvlju je zauvijek zapecatio savez. To je jasan primjer koji trebamo i mi slijediti. Trebamo u patnji i odricanju tražiti Isusa. Zato kad god ulaziš u neku patnju, bolest, strah, tjeskobu znaj da su to vrata do Krista. Tvoja situacija tako postaje susretište s Bogom. Zato su patnici blagoslov zemlji, društvu i domovini. Zato slijedimo Krista i ostvarujmo pozive Kraljice Mira iz Medugorja. I ne zaboravimo Uskrs bez Golgote nema sjaja!

Fra Mario Knezovic

V I J E S T I

BROJ PRICESTI I KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca sijecnja u župi Medugorje podijeljeno je 35 000 svetih pricesti, a na sv. misama koncelebriralo je 768 svecenika iz domovine i inozemstva.

Bilježimo posjet hodocasnickih skupina iz: SAD-a, Koreje, Francuske, Italije, Njemacke, Austrije, Slovacke, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

BLAGOSLOV OBITELJI

Blagoslov obitelji i domova u našoj župi je tradicionalno u vrijeme božicnih blagdana. To je prigoda da se svecenici koji djeluju u župi Medugorje susretnu sa svojim župljanima, razmjene iskustva i bolje upoznaju jedni druge. U sveto božicno vrijeme, koje je ujedno i vrijeme zbližavanja jednih s drugima, blagoslov obitelji ima još snažnije znacenje. Posjet svecenika osnažuje obitelji i utvrduje ih u dobrim nakanama i odlukama.

Blagoslov obitelji posebno je važan u onim sredinama gdje je ljubavi iz nekoga razloga uzmanjkalo. Ta snaga blagoslova osjetila se u Majcinom selu kada su se na godišnji blagoslov okupili svi clanovi te zajednice: djeca i bake, tete i casne sestre koje se brinu za Selo, te prijatelji koji su došli pjesmom uvelicati ovu svecanu prigodu.

Blagoslov su obavili fra Svetozar Kraljevic i fra Ljubo Kurtovic. Premda fra Slavko Barbaric svima nedostaje, Majcino selo i njegovi žitelji nastavljaju rasti, oslanjajuci se na Božju ljubav i Providnost koja se tako cesto i velikodušno iskazuje preko prijatelja i darovatelja.

PREMINUO FRA LEONARD OREC

Nakon teške bolesti 21. sijecnja 2002. umro je ugledni hercegovacki franjevac dr. fra Leonardo Orec.

Fra Leonardo je roden 20. sijecnja 1928. u Posuškom Gracu. Osnovnu školu pohada u rodnome mjestu. Gimnaziju pohada na Širokom Brijegu od 1940. do 1945., te u Varaždinu od 1945. do 1946. godine. U franjevacki red je stupio 1946. godine u Kraljevoj Sutjesci. Dva završna razreda gimnazije polaže 1949. u Sarajevu. Teološko ucilište u Sarajevu pohada od 1947. do 1952. godine. Svecane zavjete je položio 29. lipnja 1951. Iste godine zareden je za svecenika. Kao odgojitelj daka djeluje u Splitu i Kraljevoj Sutjesci od 1952. do 1956. Poslijediplomski studij s doktorskim ispitom završio je u Ljubljani 1956. godine, a strucno usavršavanje nastavio je u Münchenu 1957. i 1958. godine. Bio je profesor na Franjevackoj teologiji u Sarajevu od 1958. do 1961. Fra Leonardo Orec je bio provincijski definitor od 1967. do 1973., a provincijski vikar od 1973. do 1976. godine. Ujedno je od 1961. do 1967. bio zadužen za franjevacki pomladak. Od 1967. do 1977. djelovao je kao odgojitelj novaka na Humcu. Kao pedesetogodišnjak fra Leonardo je premješten u Njemacku gdje je usavršio njemacki jezik i položio vozacki ispit. Službu župnika u Blankenau i Hosenfeldu obnaša od 1977. do 1988. godine. U tome razdoblju dvije školske godine predavao je na Visokoj teološkoj školi u Fuldi. Punih 25 godina vodio je brigu o franjevackom podmlatku i gotovo isto toliko vremena proveo je izvan maticne Provincije.

Od 1988. do 1991. fra Leonardo je djelovao u Medugorju, od toga je nešto više od godinu dana bio župnikom. Tijekom te tri godine ostavio je neizbrisiv trag kao iskusan i mudar svecenik, te gorljivi širitelj Gospine poruke mira i pomirenja. U njegovome srcu i umu rodile su se mnoge zamisli koje su tijekom posljednjih godina i ostvarene. U teškim vremenima komunistickoga osporavanja i predratnog zahuktavanja na ovim našim prostorima, nije saginjao glavu, hrabro i, nadasve mudro, odolijevao je nasrtajima, ponekad i prijetnjama onih koji nisu i onih koji jesu razumjeli njegovu viziju stvaranja svetišta. Tako je, izmedu ostaloga, utemeljio Društvo vodica za hodocasnike u župi Medugorje i na taj nacin vodice okupio u okrilje Crkve poticuci ih da širenje Gospine poruke mira žive prvenstveno kao poslanje. Poznavajuci veliki broj ljudi, a poglavito teško stanje našega naroda pogodenoga ratom, 1992. godine utemeljio je humanitarnu udrugu „Medugorje – Mir” u Splitu. Ova Udruga je preko prijatelja Medugorja posredovala desetke tisuca tona humanitarne pomoci našem narodu u godinama Domovinskoga rata i cini to sve do danas. Radio je na duhovnoj obnovi ljudi ranjenih ratnim zbivanjima i, u skladu s Marijinom porukom mira i pomirenja, povezivao narode i religije.

Od 1997. godine djelovao je u Generalnoj kuriji franjevackoga reda u Rimu. Sa 70 godina usavršavao je talijanski jezik i rad na racunalu. Na toj službi je djelovao do srpnja 2001. kada ga je pogodila teška bolest. Upravo tih dana proslavio je svoju Zlatnu misu – 50. godina sveceništva.

Svi koji su poznavali fra Leonarda Oreca nosit ce ga u svome sjecanju i u svojim mislima kao velikoga covjeka, covjeka bistra uma i bogatoga životnoga iskustva koje je nesebicno prenosio na sve one koje je susretao na svome putu. Bila mu je radost biti fratar i tu je radost prenosio na sve one koje je na bilo koji nacin susretao u svome životu.

Razmišljajuci o njegovu životu i o njegovim posljednjim danima, njegovo ljudsko i vjernicko bice, dobro opisuju rijeci sv. Pavla: „Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio i vjeru sacuvao.” (2 Tim 4,7)

POKOPAN DR. FRA LEONARD OREC

Fra Leonard Orec pokopan je 23. sijecnja 2002. godine u svome rodnome mjestu Posušju. Obred pokopa zapoceo je sv. misom u župnoj crkvi koju je, uz koncelebraciju više od 120 svecenika, predvodio provincijal Hercegovacke franjevacke provincije fra Slavko Soldo. Posljednjem ispracaju fra Leonarda Oreca nazocilo je, uz veliki broj redovnica, i mnoštvo vjernika pristiglih iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kao i prijatelji Medugorja iz inozemstva koji su godinama prijateljevali i suradivali s pok. fra Leonardom u njegovu humanitarnom radu putem Udruge «Medugorje-Mir».

Nakon sv. mise tijekom koje se, u propovijedi, u ime franjevacke zajednice od fra Leonarda dirljivim rijecima oprostio provincijal fra Slavko Soldo, od fra Leonarda su se oprostili i slijedeci govornici:

- U ime generalnog ministra Reda, generalni definitor Reda fra Capistran Martzall;

- U ime mjesnoga biskupa mostarsko-duvanjskoga i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanjskoga msgra Ratka Perica, biskupov izaslanik don Luka Pavlovic

- U ime provincije Bosne Srebrene, fra Stjepan Radic koji je prenio misli fra Leonardova kolege dr. fra Vitomira Slugica: «...Tvoj se brod otisnuo na otvoreno more, a mi ti mašemo pozdravljajuci te iz Bosne...» Fra Leonardo Orec je, naime, tijekom svoga franjevackoga djelovanja bio tijesno povezan s napacenim pukom i svojom subracom u Bosni;

- U ime provincije sv. Jeronima (Zadar - Hrvatska), od fra Leonarda se oprostio dr. fra Jozo Sopta;

- U ime humanitarne Udruge i svih njezinih prijatelja i suradnika diljem svijeta, Drago Cutuk;

- U ime profesora teologije, dr. fra Ljudevit Rupcic koji je u svome dirljivome govoru izrekao misao svih onih koji su poznavali fra Leonarda: «...Mnogi ce se morati silno truditi da barem pogledom dopru do onih ideala koje si ti, fra Leonarde, ostvario...»

Pomažuci najpotrebnije, fra Leonard je povezivao narode i religije, pomažuci tako i Makedonski narod u danima rata koji ih je zadesio.

- U ime Makedonskog naroda koji je osjetio fra Leonardovu skrb i ljubav, od fra Leonarda se oprostila predsjednica crkvene opcine Makedonske Pravoslavne crkve Ivona Music Medelkovska.

Svoje posljednje mjesece života fra Leonardo je proveo u franjevackom samostanu u Zagrebu, gdje je boravio na lijecenju.

- U ime subrace koja su ga ispratila u Zagrebu u vjecnost oprostio se gvardijan zagrebackog samostana, dr. fra Ivan Dugandžic, koji je istaknuo franjevacku dimenziju fra Leonardova lika: «Svima nam je bio poznat kao radostan franjevac koji je svoje oduševljenje franjevaštvom neumorno prenosio na druge, a u posljednjim danima "radosno ocekivao sestricu smrt"…»

- U ime župe Medugorje i svih vas koji ste Medugorje pohodili i fra Leonarda na svome vjernickom putu susretali, od fra Leonarda se oprostio medugorski župnik fra Branko Radoš koji je vjerno oslikao širinu duha ovoga velikoga covjeka, koja se tijekom posljednjeg ispracaja mogla snažno osjetiti u nazocnosti razlicitih staleža, narodnosti i vjeroispovijesti. Fra Brankov govor stoga donosimo u cijelosti:

“Braco i sestre! Jedna od posebnosti nas ljudi koja nas uvelike razlikuje od svih drugih Božjih bica je moc govora. Rijecima smo kadri puno toga reci, docarati, pojasniti, pa i uljepšati. No, ipak postoje trenuci kad osjetimo svu nemoc i nedorecenost svog govora. Svaki put kad se nademo pred velikim dogadajem zanijemimo. Kad nekog treba tješiti rijeci nam se ucine presiromašne. Sve siromaštvo svog govora osjetimo posebno kad smo suoceni sa smrcu, kad gledamo velicinu života koji odlazi. Upravo ovaj trenutak je takav. Nalazimo se pred velicinom, pred svecenikom, fratrom, teologom, odgojiteljem, dobrociniteljem... Ne postoje zato rijeci kojima bismo mogli opisati život + Fra Leonarda. Želim stoga istaknuti samo jednu od njegovih vrlina, a bilo ih je jako puno, to je širina duha. Dragi Fra Leonardo, hvala Vam što su brojni hodocasnici koji su dolazili u Medugorje u Vama prepoznali pravog domacina, skrbnika, fratra koji im se raduje svom širinom svoje franjevacke duše, koji ih ceka otvorena srca i raširenih ruku. Hvala za svu mudrost i dalekovidnost koju ste pokazali u vodenju župe i svetišta. Hvala za sve ideje, molitve i planove koje ste darovali župi Medugorje. Posljednjih svojih dvadeset godina živjeli ste s Medugorjem i za Medugorje. Nosili ste ga sa sobom i u Split, i u Rim i svugdje kamo ste ovih godina putovali. Ono Vam bijaše inspiracija i poticaj da ni u umoru niste mislili na umor, niti u bolesti na bolest. Želja Vam bijaše Krista po Mariji, Kraljici mira što više proslaviti.

«Dobro je ciniti dobro» – glasio je naziv jedne od dobrotvornih akcija za vrijeme rata u Hrvatskoj. Dobro je ljudima omoguciti ciniti dobro! Neumorno radeci brojnim ste hodocasnicima i prijateljima Medugorja omogucili ciniti dobro. Neka Vas Bog nagradi za svako dobro koje je po Vama ucinjeno! Kraljica mira koju ste nadasve štovali neka Vam isprosi mir kod svojega Sina! Zajedno sa župljanima župe Medugorje i brojnim hodocasnicima diljem svijeta danas molim: Pokoj vjecni daruj Vam, Gospodine!

Nakon obreda u župnoj crkvi povorka se zaputila prema mjesnom groblju Martica križ u Posušju gdje je su, u franjevackoj aleji, pokopani ovozemni ostaci fra Leonarda Oreca. Na groblju se od fra Leonarda oprostio posuški župnik fra Marinko Leko.

VJENCANJE VICKE IVANKOVIC I MARIA MIJATOVICA

Vicka Ivankovic, jedna od šestero medugorskih vidioca i Mario Mijatovic vjencali su se 26. sijecnja 2001. u župnoj crkvi sv. Jakova u Medugorju.

Svecanu sv. misu tijekom, koje je obavljen i obred sakramenta ženidbe predvodio je medugorski župnik fra Branko Radoš uz koncelebraciju dvojice prethodnih župnika fra Joze Zovka i fra Ivana Landeke, te dvadesetak inozemnih svecenika.

Medugorska crkva nije bila dovoljno velika da prihvati sve one koji su željeli svojom nazocnošcu izraziti svoju radost i dobre želje mladencima da nastave putem kojim vec godinama idu. To je najbolje izrazio fra Branko u svojoj propovijedi u kojoj ih je, izmedu ostaloga, pozvao: «... nastaviti biti svjetlo svijeta i sol zemlji, kao što su to i do sada bili za nebrojene hodocasnike koje su susretali...»

U današnjem vremenu kada je svijet duboko u duhovnoj i moralnoj krizi upravo radi krize obitelji, raduje nas predanost Vicke i Marija da i kroz život u obitelji nastave svjedociti Božju ljubav braci u potrebi: Vicka svjedoceci o Gospinoj poruci mira i pomirenja, a Mario kao djelatnik Majcina sela i dugogodišnji suradnik fra Slavka Barbarica.

Poslije obreda vjencanja, Vicka i Mario svoju su obitelj u molitvi povjerili Mariji, Kraljici Mira. Na vjencanju su pjevali i svirali mladici i djevojke iz zajednice «Cenacolo»,

kojima se za ovu svecanu prigodu pridružila i sestra Elvira, a poslije sv. mise i sami mladenci.

I ovom prigodom u ime svih vas, želimo izraziti iskrene cestitke Vicki i Mariu preporucujuci ih u vaše molitve da im Bog da milost i snagu nastaviti zajednicki ljubiti i služiti, kao što su to i do sada cinili.

BLAGOSLOVLJENA NOVA ŽUPNA ZASTAVA

Nova zastava za župu sv. Jakova u Medugorju blagoslovljena je za vrijeme prijepodnevne župne sv. mise koncem sijecnja. Koje je zapravo znacenje župne zastave?

Jedna od slika koje opisuju Crkvu jest slika vojske koja se, nasljedujuci Krista, duhovno bori protiv zla. U toj borbi, Kristovi vojnici stoje pod Kristovom zastavom i slijede Ga u njegovom pobjednickom poslanju Spasenja. Sve katolicke župe imaju svog svetog zaštitnika, posebnog zagovornika pred Bogom. Zaštitnik župe Medugorje je sv. Jakov, koji je ujedno i zaštitnik svih hodocasnika buduci da je i sam bio hodocasnik. Nova župna zastava slikom izražava našu odluku nasljedovati Krista pod zastavom na kojoj na jednoj strani vidimo hodocasnika, covjeka molitve i pokore, Božjeg covjeka, a na drugoj medugorsku župnu crkvu koja je u cijelom svijetu postala simbol molitve i mira…

Nova zastava nošena je na blagdan svetoga Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, na tradicionalnoj svecanoj procesiji koja u Dubrovniku okuplja brojne hodocasnike iz grada i okolice. Iz župe Medugorje tradicionalno se hodocasti u Dubrovnik sv. Vlahi, a ove godine pod novom župnom zastavom hodocastilo je 100 župljana župe Medugorje.

DEVETI MEÐUNARODNI SUSRET ZA VODICE I VODITELJE CENTARA MIRA, MOLITVENIH, HODOCASNICKIH I DOBROTVORNIH SKUPINA

Deveti susret za voditelje navedenih skupina na temu: “MOLITE, MOLITE, MOLITE...” održao se u Medugorju od 17. do 21. veljace. Tijekom 5 dana sudionici su zajedno razmišljali na teme iz predavanja koje su imali dr. fra Ivan Dugandžic i fra Ivan Landeka, medusobno razmjenjivali svoja iskustva i molili. Ovi susreti su od iznimne važnosti kako za one koji u Medugorje dolaze tako i za one koji u Medugorju rade u službi hodocasnika. Osim što, razlicitošcu iskustava u radu s hodocasnicima obogacujemo jedni druge, uvijek iznova prepoznajemo važnost apostolata i smjernice za daljnji rad. Na seminaru je sudjelovalo oko 150 sudionika iz oko 20 zemalja. Kao i svake godine sudionici su usvojili zajednicku Izjavu koju cemo objaviti u slijedecem broju Bulletina.

Published by: INFORMATIVNI CENTAR MIR - Svetiste Kraljice Mira (Information Center MIR - Shrine of the Queen of Peace), 88266 Medjugorje.
Director: fra Miljenko Stojic.
Information Office: 00387-36-651-988
Parish Office: 00387-36-650-206; 650-310; 651-333
Fax: 00387-36-651-444
Radio: 00387-36-651-100; fax 651-300
E-mail: medjugorje-mir@medjugorje.hr; Internet: http://www.medjugorje.hr
Automatic Message: 060-325-325. By calling this number you can hear the latest message of Our Lady in Croatia, Bosnia-Hercegovina, Slovenia, Austria, Switzerland and Germany, as well as also the meditation and the news from Medjugorje which is updated every Wednesday.

---

Last Modified 02/26/2002