92
03 lipnja 1998

COVJEK - SLIKA BOZJA

Covjek je od pocetka postavljao sebi pitanje, tko je on? To pitanje se ponavlja u razlicitim vremenima i okolnostima do danasnjeg dana. Razliciti oblici razmisljanja i promijenjene okolnosti prisiljavali su covjeka da odgovori iznova na ovo sudbinsko pitanje postojanja.

Pitanje korisnosti covjekova zivota uvijek je igralo vaznu ulogu u trazenju mogucih odgovora. No, znamo iz proslosti i sadasnjosti da covjek ogranicen na korisnost i nekorisnost vrlo brzo postaje potcijenjen, te iz toga nuzno proizilaze zloporabe na svim podrucjima zivota.

Kao krscani trazimo odgovor na pitanje: tko je covjek? U tom trazenju za nas Biblija ostaje pouzdan izvor:"Na svoju sliku stvori Bog covjeka, na sliku Bozju on ga stvori, musko i zensko stvori ih" (Post 1,27). Covjek je slika Bozja zbog svog Tvorca, i to sto je musko ili zensko nije slucajnost, nego je i tim odredenjem slika Bozja. Trazenje odgovora tko smo, na temelju Biblije i iskustva vjere, nece nam ustedjeti jos mnoga pitanja. Sv. Augustin, trazeci odgovore o covjeku, sazeo je u jednu recenicu mukotrpnost trazenja:"Postao sam sam sebi pitanjem".

Drugo jedno pitanje, ovom vec postavljenom jednako vazno, jest, sto bi covjek trebao biti? Odgovor na ovo pitanje postaje tim zurnije sto se javno mnijenje sve vise povija pred vlascu genokrata. Poznajuci povijesni razvoj malo je vjerojatno da covjek nece uskoro postati genetski materijal. Pohlepa za moci i profitom stvorit ce nove obicaje i pokusati ih uciniti pravnim normama. Profit je zadani cilj i k njemu ce se ici najkracim putem. Legalno ili ilegalno.

Zadaca krscana nece biti nikako lagana. Usprotiviti se takvom mogucem razvoju bit ce moguce ako se povratimo na pojam i sliku covjeka koji je u bitnim elementima opisan u zivotu Isusa Krista. Isus je slika Bozja i On je slika i pojam covjeka.

Gospine rijeci da nas zeli voditi svome Sinu, sadrzavaju poziv na povratak Isusu Kristu. Sadrzavaju i uputu gdje se moze naci i upoznati izvorni pojam ljudske osobe i njezina ostvarenja. Uvazavanje ovih Gospinih rijeci stiti nas od samovoljnih predodzbi o Bogu i cini nas sposobnima oprijeti se zloporabi ljudske egzistencije motivirane voljom za moci. K tome, Gospa nas u povratku Isusu Kristu upucuje na Isusovu zivotnu praksu molitve, posta, pomirenja, ljubavi prema ljudima, miroljubivosti.

fra Ivan Landeka

BROJ PRICESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca svibnja u svetistu Kraljice mira u Medugorju podijeljeno je 107 000 sv. pricesti, a na sv. misama koncelebriralo je 3248 svecenika iz domovine i inozemstva, odnosno 104 svecenika dnevno.

Nabrojit cemo neke od zemalja iz kojih su hodocasnici tijekom mjeseca svibnja posjetili Medugorje: Poljska, Kostarika, Meksiko, Austrija, Njemacka, Indonezija, Hong Kong, Latvija, Slovacka, Ceska, Brazil, Italija, Francuska, Koreja, Australija, Novi Zeland, Rumunjska, Meksiko, Slovenija, Bugarska, Madarska, Cile, Nizozemska, Svedska, Argentina, Spanjolska, Portugal, Kanada, Libanon, Engleska, Irska, Svicarska, Belgija, Sjedinjene Americke Drzave i, dakako, Hrvatska.

MISIJSKO PUTOVANJE FRA SLAVKA BARBARICA

Na poziv medugorskih hodocasnika i prijatelja Medugorja fra Slavko Barbaric posjetio je Brazil od 5. do 12. svibnja 1998. Odrazano je nekoliko molitvenih susreta na kojima je fra Slavko govorio o medugorskim porukama mira uz uobicajeni "medugorski" molitveni program. Na susretima je sudjelovalo nekoliko tisuca vjernika, a neke od njih prenosile su lokalne radio postaje. Evo sto je fra Slavko Barbaric, izmedu ostalog, rekao o svojim dojmovima nakon povratka iz Brazila:

"Brazil, iako za nas zemlja vrlo daleka i nepoznata, nije ostala netaknuta medugorskim dogadanjima. Ovaj put sam se ponovno uvjerio koliko je medugorska poruka zahvatila i koliko je donijela plodova u ovoj zemlji punoj suprotnosti koja ima preko 150 milijuna stanovnika. Jedan dio je vrlo bogat, drugi veci dio zivi pristojno, ali se susrece vrlo mnogo siromasnih i jos vise onih koji zive u potpunoj bijedi, u tzv. favelama. Ima mnogo onih koji se u ime Isusa Krista hvataju u kostac s duhovnom i materijalnom bijedom, te pomazu na razlicite nacine i tako cine Crkvu nazocnom. Mnogi siromasni i bijedni Crkvu dozivljavaju kao znak nade. Ipak, sva nastojanja dobrih i odanih ljudi ostaju ponekad samo kapljica dobrote i ljubavi koja se jadva i primjecuje u zivotu onih koji su zahvaceni duhovnim i materijalnim siromastvom i bijedom.

Prvo odrediste mojega putovanja je Quixada, grad udaljen oko 200 km od Fortalezze, na sjeverozapadnoj obali Brazila. U tom gradu prijatelji Medugorja odrzavaju svoj Drugi marijanski kongres pod naslovom "Duh Sveti sici ce na Tebe" - Marija uzor nade u novonastalom marijanskom svetistu, Gospe od Sertao. Tom prigodom susreo sam utemeljitelja tog marijanskog svetista msgr. Adelia Giuseppea Tomasina, biskupa Quixada koji mi je o nastanku svetista, izmedu ostaalog, kazao i ovo:

'Imao sam zelju sagraditi svetiste, ali zbog situacije u kojoj sam se nalazio nisam mislio cak ni na neku manju crkvu, a kamoli na veliku ili svetiste. Dogodilo se nesto sto je bitno utjecalo na tijek dogadanja vezanih za ovo svetiste.

Mislim da je bio blagdan Gospe od Karmela. Slavio sam misu u katedrali. Bilo je mnogo svijeta i kao obicno molio sam molitvu vjernika. Nakon sv. pricesti cistio sam kalez i iznenada sam spustio celo na oltar. Onda sam otisao sjesti. Iznenada, ne znam kako bi mogao to protumaciti, dosla mi je u svijest slijedeca rijec: "Zasto nisi pomislio sagraditi kucu mojoj Majci?" I vidio sam jedno svetiste medu stijenama, na mjestu koje se izdize nad Sertaom. Nisam znao kako bih trebao reagirati na ovu cudnu rijec. Razlog je jednostavan: Nisam znao je li to nadahnuce ili plod moje maste. Poznajuci samoga sebe, bio sam vise uvjeren da je to plod moje maste. I kad sam trebao reci "Idite u miru i neka vas Gospodin prati", dosle su mi ove rijeci: "Molim vas, sjednite malo!" Nazocni su se cudili. Sa sigurnoscu su mislili: Opet jedan govor ili neke druge napomene!

Ja sam jasno i glasno ispricao, s mnogo straha, ono sto sam upravo dozivio, dok sam sjedio. Ocekivao sam reakciju naroda. Bio sam iznenaden. Svi su se ustali i pozdravili su moj dozivljaj jednim toplim i dugim pljeskom. Tako se rodila zamisao o svetistu. Od pocetka sam trazio neku redovnicku zajednicu koja bi bila spremna preuzeti svetiste. To me vise brinulo nego sama izgradnja. Trazeci tako zajednicu, saznao sam za p. Giannia i "Oazu mira" i odmah sam mu telefonirao. Rekao sam mu da mi je potrebna jedna zajednica za svetiste koja bi djelovala pastoralno i molila. On mi je odgovorio: Dobro. Daj mi dva, tri dana vremena za molitvu i dat cu Ti odgovor. I zaista, treci dan je pristao. Zajednica "Oaza mira" vodi sada novosagradeno svetiste Gospe od Sartao.' (Marijanska zajednica "Oaza mira" nastala je temeljem nadahnuca koje je o. Gianni Sgreva, pasionist i profesor patrologije, dobio 1. sijecnja 1985. On je tada cuo glas u svojemu srcu: Hoces li mi se potpuno predati? Iznenaden ovim iskustvom, neisguran u njegovo znacenje vratio se kuci u Veronu na svoj posao profesora i odgojitelja. Oko njega se nakon toga pocela skupljati mladez. Nakon obavljenih razgovora s kard. Ratzingerom i Sv. Ocem Papom dobiva dopustenje i zapocinje s novicijatom.)

Msgr. Tomasin posjetio je i Medugorje, a o svom iskustvu kazao je i ovo: 'Vjerujem, da sam prvi put bio 1984. Na put me potakao jedan prijatelj koji mi je kazao da je tamo dobio veliku duhovnu milost. Dosli smo osobnim kolima. Sjecam se dobro komunistickih policijskih postava. Stigli smo u Mostar, gdje smo i prenocili. Dan kasnije stigli smo u Medugorje. Krajolik me se veoma dojmio. Najprije smo usli u crkvu. Nije bilo mnogo svijeta. Iznenadilo me kada se pred vecer, prije pocetka vecernje molitve, crkva ispunila. Uglavnom sam vidio mnogo mladih. Osjetio sam duboku poboznost koja nije imala nista sa fanatizmom. Vidio sam mnogo ljudi koji se ispovijedaju. Ova mi je cinjenica privukla posebnu pozornost. Za vrijeme mise nisam nista razumio, ali sam vidio da se radi o dubokoj poboznosti. Dok su u crkvi mnogi molili krunicu, ja sam bio pozvan da sa vidiocima molim krunicu. Bio sam nazocan na ukazanju. Ostao sam duboko dirnut jednostavnoscu. Slijedeci dan sam se rano ustao i otisao na Brdo ukazanja. Molio sam za sebe, svoju zajednicu i za cijelu Crkvu. U meduvremenu na Brdo je doslo dosta vjernika koji su zaista pobozno molili. Otisao sam u crkvu i ostao sam skoro cijeli dan u molitvi. Tako sam proveo svoje dane u Medugorju. Nisam razgovarao ni s kim od franjevaca, ni vidjelaca. Kad sam se vratio kuci osjecao sam se potpuno duhovno obnovljen. Bolje sam shvatio Mariju i bolje je prihvatio kao svoju Majku. Shvatio sam da se po njoj Crkva obnavlja.

Kad sam bio ponovno izabran za generala reda, opet sam dosao u Medugorje. Isao sam preko Ancone i putovao sam s mjesnim biskupom msgr. Zanicem koji mi je, tom prigodom, iznio sve svoje poteskoce. Slusao sam ga. Poznavao sam situaciju vezanu za komisije i svu razlicitost stajalista. I ovaj put se ponovilo moje duhovno iskustvo. Vratio sam se s dubokim uvjerenjem da se dogadaju mnoge stvari koje se ne mogu tumaciti ni filozofski, ni psiholoski. Otkrio sam vjerodostojnu vjeru i plodove te vjere. Vjera i ukazanja su dvije stvarnosti. Plodove vjere u Medugorju nitko ne moze dovesti u pitanje. Nazocnost Bozja i Njegova milosrda su ociti, a prema crkvenim ocima Njegovo milosrde dolazi po Majci milosrda, Majci grjesnika, koja je stajala uz kriz. Za mene je ovo vjerodostojno izvan svake sumnje. Sto se tice samih ukazanja, osim obracenja i drugih dobrih plodova vjere mora biti jos nesto vise. I tu treba cekati.

Published by: INFORMATIVNI CENTAR MIR - Svetiste Kraljice mira ( Information Center MIR - Shrine of the Queen of Peace), 88266 Medjugorje, BiH, fax number: +387-88-651-444.
Director: fra Miljenko Stojic.
You can receive the latest issue of the Press Bulletin at any time on your own fax machine in the tone mode by dialing the
Robofax in our Information Center at +387 88 65 15 55.
E-mail: medjugorje-mir@medjugorje.hr; Internet: http://www.medjugorje.hr
Published every other Wednesday.

---

Last Modified 06/03/98